metasekvoja (Metasequoia), biljni rod iz reda četinjača (Coniferales). Stablo je visoko do 35 m, debelo do 2 m. Kora je debela, tamnosiva, u starosti jako iscjepkana. Iglice su dvoredne, duge 8 do 15 mm, mekane. Cvjetovi su u… Nastavi čitati →
metasomatoza (grč.), proces izmjena kem. elemenata između mineralne otopine i čvrstog minerala pri čemu nastaju novi minerali i mineralna ležišta. Vezan uz magmatske i metamorfne procese u geologiji.
metastabilno stanje, stanje u kojem sustav ima veću energiju nego u stabilnom stanju, ali još nije nestabilan. U fizici, pobuđeno stanje atoma ili jezgre. U kemiji, stanje pregrijane ili pothlađene tekućine (npr. pothlađena voda može ostati tekućina ispod 0 oC).
Metastasio, Pietro (pr. prezime Trapassi), tal. pjesnik i libretist (Rim, 3. I. 1698 – Beč, 12. IV. 1782). Posvojio ga V. Gravina, osnivač tal. knjiž. akademije Arkadije, i pod njegovim se skrbništvom školovao. Rano stekao popularnost… Nastavi čitati →
metastaza (grč.), patološki proces (najčešće zloćudni tumor) koji je iz svojega primarnog sijela prenesen u neko blisko ili udaljeno mjesto u tijelu. Da bi m. nastala, zloćudne tumorske stanice moraju prodrijeti u žilni sustav (limfne žile, arterije ili vene) ili… Nastavi čitati →
metateza (grč.), premetanje; u jezikoslovlju, mijenjanje poretka glasova i glasovnih skupina u riječi. Na istovremenskoj razini to je npr. dječje i ino Zabreg prema Zagreb. Na raznovremenskim razinama, to je npr. hrv. grad prema praslavenskomu *gordú, blag prema psl. *bolgú.
metatonija (grč.), premještanje naglaska s jednoga sloga na drugi ili promjena naglaska u istom slogu, u raznim oblicima iste riječi. U hrv. jeziku npr. na istovremenskoj razini kônac, gen. kónca; grâd, lok. u grádu; također i… Nastavi čitati →
Metauro (također Metro, ant. Metaurus), r. u regiji Marche, sred. Italija; duga 109 km. Izvire u Apeninima (spajanjem dvaju manjih tokova Meta i Auro), teče prema I i SI te utječe u Jadransko more s od Ancone. Donji tok… Nastavi čitati →
Metaxas, Ioannis → Metaksas, Joanis
Metel, Kvint Cecilije (lat. Quintus Caecilius Metellus Macedonicus), rim. vojskovođa (?, o. ←190 – ?, ←105). Pretor ←158. Ratovao u Makedoniji i Grčkoj protiv Ahajaca (od ←148. do ←146). God. ←143. ugušio pobunu robova… Nastavi čitati →
Metel, Lucije Cecilije (lat. Lucius Caecilius Metellus Dalmaticus), rim. vojskovođa (u. ←104). Vodio uspješne ratove protiv ilir. Delmata.
Metel, Lucije Cecilije (lat. Lucius Caecilius Metellus), rim. vojskovođa (u. ←221). Konzul od ←251. Rim. general u I. punskom ratu (←264. do ←241); porazio Hazdrubala kraj Panorma (danas Palermo) na Siciliji (←251).
metempsihoza (grč.), filoz.-religijsko učenje o seljenju duše. Zasniva se na shvaćanju o neumrlosti duše, te njezinoj sposobnosti da mijenja tijela u kojima se nastanjuje (reinkarnacija), ili da prolazi stadije u raznim oblicima žive materije do konačnog oslobađanja u čistom… Nastavi čitati →
metenamin, heksametilentetramin (CH2)6N4, bijela kristalna tvar dobivena iz amonijaka i formaldehida. Upotrebljava se u ind. plastičnih masa te u medicini kao antiseptik (kod bolesti mokraćnih putova).
Meteora, naziv za skupinu od 24 pravosl. manastira koji su bili sagrađeni na stijenama visokima u prosjeku o. 300 m (megaliti građeni od pješčenjaka), s od gradića Kalambáka, okrug Thessaloniki (Solun), sjev. Grčka. Nalaze se i od Pindskoga gorja,… Nastavi čitati →
meteori (grč.) astron Bljeskovi svjetla na nebu uzrokovani ulaskom meteoroida u Zemljinu atmosferu, brzinom u rasponu od 11–70 km/s, na visini od o. 100 km. Zbog trenja s atmosferom nastaje ionizacija pri čemu se javlja svjetlucanje.
meteorit, čvrsto svemirsko tijelo koje ne izgori prolaskom kroz atmosferu nego padne na Zemljinu površinu. Dnevno padne više tisuća kilograma meteorske tvari. Godišnje se pronađe tek 4 do 5 meteorita jer ih većina padne u more i oceane, u… Nastavi čitati →
meteoritni krater, krater nastao padom većih meteorita na Zemlju (ili koji drugi planet). Najveći na Zemlji je Vredefort Ring u juž. Africi (promjer 300 km), nastao udarom meteora prije oko 2 mlrd. godina.
meteorobiologija (grčki: metéorōs koji je u zraku; viseći, bíos život, logos riječ; znanost), grana biologije koja proučava veze između meteoroloških i bioloških pojava.
