Abecedar:

opričnina

opričnina (rus.) 1. U srednjov. Rusiji udovički dio koji se izdvajao iz oporučnih zemalja umrloga muža boljara. 2. U doba Ivana IV. Vasiljeviča Groznog naziv za carevu zemlju (za razliku od boljarske). Katkad označava i ukupnost mjera carskog autokratskog režima.

Oprisavci

Oprisavci, naselje i središte istoimene općine u Brodsko-posavskoj županiji, 19 km istočno od Slavonskoga Broda, u Slavoniji. Leže u Posavini na 90 m nadmorske visine. Naselje ima 886, a općina 2508 stanovnika (2011). Poljoprivreda, malo obrtništvo; prerada plastike. Turizam… Nastavi čitati

oprost

oprost, čin otpusta od odgovornosti za neko zlodjelo ili grijeh koji počinitelju daje oštećena osoba ili zajednica. U pravu, institut koji se zasniva na ovlasti zakonodavne ili izvršne vlasti da počinitelju nekoga kaznenog djela oprosti kaznu ili obustavi kazneni… Nastavi čitati

Oprtalj

Oprtalj (talijanski Portole), naselje i središte istoimene općine u Istarskoj županiji, iznad doline rijeke Mirne, nedaleko od Motovuna, 20 km zapadno od Buzeta; leži na 378 m nadmorske visine. Akropolsko naselje. Naselje ima 79, a općina 850 stanovnika (2011).… Nastavi čitati

Ops

Ops (prema lat. ops moć, obilje, bogatstvo), u rim. mitologiji, božica plodnosti, osobito usjeva i žetve. Žena boga sjetve i ratarstva Saturna.

opsada

opsada (rus.), voj. operacija s ciljem da se protivnika drži okružena u utvrdi, gradu ili nekom drugom voj. objektu kako bi se predao.

opsadno stanje

opsadno stanje, vojno preuzimanje vlasti u nekoj zemlji pri čemu dolazi do ukidanja ustavnih prava i sloboda građana, do uspostave vojnih umjesto civilnih sudova i dr.

opscen

opscen (lat.), bestidan, sramotan, razvratan, nepristojan, sablažnjiv, prostački i sl.

opseg

opseg (perimetar) 1. Ukupna duljina rubova neke površine; duljina stranica mnogokuta, ili duljina kružnice koja omeđuje krug (2rπ). 2. pren Granice (domet, okvir) čega, djelokrug, širina.

opservacija

opservacija (lat.) 1. Promatranje, opažanje, motrenje. 2. med Promatranje bolesnikovih simptoma i njihova razvoja te prikupljanje kliničkih i laboratorijskih nalaza da bi se mogla postaviti konačna dijagnoza. Kad dijagnoza nije definitivno postavljena, u med. se praksi uz radnu dijagnozu stavlja… Nastavi čitati

opservatorij

opservatorij (iz lat.), znanstv. ustanova ili objekt za motrenje i proučavanje prir. procesa i pojava u području atmosferskih pojava (meteorološki o.), pojava seizmičkih gibanja (seizmološki o.) ili astron. pojava (astronomski o.). Najčešće označava astronomski o. ili zvjezdarnicu. Gradi se na… Nastavi čitati

opsesija

opsesija (lat.), opsjednutost, obuzetost čime (npr. nekom mišlju, idejom koje se osoba ne može riješiti). Javlja se kod opsesivno-kompulzivne neuroze. Liječi se antidepresivima.

opsesivno-kompulzivni sindrom

opsesivno-kompulzivni sindrom, neurotski poremećaj u kojem se stalno i neodoljivo nameću iste misli ili ideje (opsesija) dovodeći do nesvjesne potrebe prisilnih radnji koje bi trebale umanjiti tu opsesiju (kompulzija); pritom se neurotičar iscrpljuje u savlađivanju prekomjerne napetosti. Iako… Nastavi čitati

opsidijan

opsidijan, vulkansko staklo, kisela efuzivna magmatska stijena koja zbog nagla hlađenja nije iskristalizirala. Odlikuje se školjkastim lomom i staklastim sjajem. Naziv prema Obsiusu koji ju je navodno otkrio.

opsjednutost

opsjednutost, stanje u kojem se nađe čovjek kada ga zaposjednu nadnaravne duhovne sile. U nekim religijama označava obuzetost mračnim okultnim ili demonskim silama. Vjerovanje u o. čovjekova duha prisutna je u asirsko-babilonskoj religiji, u Bibliji, rjeđe u Starom… Nastavi čitati

opskougarski jezici

opskougarski jezici, jedna od dviju skupina ugarskih jezika (finougarske jezične porodice); u njoj su jezici mansijski i hantijski (a u drugoj je mađarski jezik).

opskuran

opskuran (lat.), taman, mračan. pren Skriven, nepristupačan, prikriven, nepoznat, potajan, nerazumljiv, maglovit i dr.

opstetricija → porodiljstvo

opstetricijaporodiljstvo

opstipacija → konstipacija

opstipacijakonstipacija

opstrukcija

opstrukcija (lat.) 1. Ometanje (djelovanje), smetnja, zapreka. 2. Način polit. borbe u parlamentu, kojim se ometa njegov rad i donošenje zaključaka primjenom različitih sredstava kao što su fiz. ometanje sjednica dizanjem buke i pravljenjem nereda, držanjem dugih i gl. temi… Nastavi čitati