Peri, Jacopo (zvan Zazzerino), talijanski skladatelj i pjevač (Rim, 20. VIII. 1561 – Firenca, 12. VIII. 1633). Godine 1591. postao glazbeni direktor na medičejskom dvoru u Firenci. Član firentinske Camerate i, sudjelujući u pokušajima oživljavanja… Nastavi čitati →
periartritis (grč.), patološka promjena mekih tkiva oko zgloba (najčešće u području ramena), kao posljedica mikrotrauma i prenaprezanja. Izraz se rabi široko i neodređeno (npr. p. ramena, kuka). U novije vrijeme modernim dijagnostičkim postupcima točno se određuje mjesto oštećenja.
peribolos (grč.), u ant. Grčkoj, sveto zemljište na kojem je podignut hram. Smatrali su ga vlasništvom bogova. Isključivo je bio namijenjen za podizanje sakralnih zdanja, kipova bogova, votivnih darova i sl. Posjećivali su ga bolesnici nadajući se ozdravljenju.
Peričić, Eduard, hrv. povjesničar (Sukošan, 31. XII. 1935). Svećenik; završio studij povijesti i teologije; doktorirao iz povijesti 1979. Od 1973. vanjski suradnik Zavoda za povijesne znanosti JAZU (HAZU) u Zadru; od 1985. red. član Međunar. papinske marijanske akademije u… Nastavi čitati →
Peričić, Šime, hrv. povjesničar (Sukošan, 30. XII. 1936). Doktorirao povijest na Filoz. fak. u Zadru (1975). Arhivist u Historijskom arhivu u Zadru (Državni arhiv u Zadru) od 1964; od 1981. zaposlen u Zavodu za pov. znanosti JAZU (HAZU) u… Nastavi čitati →
Perić, Berislav, hrvatski pravnik (Split, 7. VIII. 1921 – Zagreb, 10. III. 2009). Diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Profesor teorije države i prava na Sveučilištu u Zagrebu 1949–91. Glavni urednik Zbornika Pravnog fakulteta… Nastavi čitati →
Perić, Ivo, hrvatski povjesničar (Lukar, kraj Drniša, 15. X. 1930). Doktorirao povijest 1969. Od 1974. do umirovljenja 1995. zaposlen u Zavodu za povijesne znanosti JAZU (HAZU) u Dubrovniku. U znanstvenom radu poglavito proučava političku povijest Dalmacije u XIX. stoljeću.… Nastavi čitati →
Perić, Jelena, hrv. slikarica (Lenjingrad, 19. III. 1962). Diplomirala na zagreb. Akademiji. U duhu konstruktivizma gradi isprva u crvenoj, potom i drugim bojama, jednostavne geometrijske kompozicije.
Perić, Pavao, hrv. kipar (Ercegovci, kraj Dicma, 1. II. 1907 – Zagreb, 14. VII. 1978). Akademiju završio u Zagrebu. Na tragu klasičnog kiparstva oblikovao u bronci, kamenu, drvu i terakoti figuralne kompozicije i portrete (Glava… Nastavi čitati →
Perić, Šime, hrv. slikar (Antofagasta, 10. III. 1920). Studirao zidno slikarstvo na École des Beaux-Arts u Parizu, diplomirao u Beogradu. Suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića i prof. na Akademiji u Zagrebu. Kopist fresaka i autor apstraktnih kompozicija… Nastavi čitati →
periderma (grč.) 1. Sekundarno zaštitno tkivo biljaka, najčešće nastaje ispod epiderme. 2. Hitinski ili vapneni omotač u nekih nižih životinja.
perieget (grč.), u ant. Grčkoj, osoba koja je strancima pokazivala i objašnjavala znamenitosti nekoga mjesta, os. svetišta. Ujedno i naziv za pisca periegeze, ant. vodiča kroz znamenitosti i starine.
periegeza (grč.), starogrč. knjiž. vrsta koja je sadržavala opise zemalja i gradova navodeći njihove znamenitosti. Razvila se vrlo rano, a sačuvana je Pauzanijina p. Grčke iz II. st.
Perier, Casimir, francuski političar i bankar (Grenoble, 11. X. 1777 – Pariz, 16. V. 1832). S bratom Antoine-Scipionom utemeljio banku u Parizu 1801/02. Jedan od najznačajnijih bankara u Francuskoj. Član parlamenta od 1817, podržavao umjerenu… Nastavi čitati →
periferija (grč.), obod, rubni dio nečega; rubni dio grada, predgrađe. U matematici, zatvorena krivulja što omeđuje dio plohe.
perifraza (grč.), opisivanje, imenovanje pojave ili predmeta opisno ili na drugi način, a ne njegovim pravim nazivom (Korzikanac umjesto Napoleon; kod Krleže podnevna zvijezda umjesto sunce); prema izvoru riječi možemo ih podijeliti na mitološke, metonimičke i metaforičke… Nastavi čitati →
perigej (grč.), točka u kojoj je objekt koji se giba po eliptičnoj stazi oko Zemlje najbliži Zemlji. Suprotno → apogej. Te su točke samo jedan slučaj → apsida, tj. najudaljenijeg (apoapsis) i najbližeg (periapsis) položaja tijela na krajevima… Nastavi čitati →
périgordien (franc.), perigordsko doba, naziv za kulture mlađeg paleolitika nazvane prema takvim nalazištima u području Périgord u jugozap. Francuskoj. To je razdoblje karakteristično za novu tehnologiju građenja građevina sa strmo izrađenim hrptom.
Périgueux, gl. grad dep. Dordogne, regija Aquitaine, jugozap. Francuska; 32 294 st. Leži na r. Isle, si od Bordeauxa i jz od Pariza. Galsko pleme osnovalo je Petrocorii. Osvajaju ga Rimljani i nazivaju Vesuna. Moderan grad razvio… Nastavi čitati →
perihel (grč.), najmanja udaljenost nebeskog tijela od Sunca kada se ono oko Sunca giba po elipsi. Zemlja je u perihelu oko 3. siječnja. Suprotno → afel.
