Řezáč, Václav (pravim prezimenom Voňavka), češki književnik (Prag, 5. V. 1901 – Prag, 22. VI. 1956). Književni rad započeo kao pisac knjiga za mladež, zatim krenuo u smjeru socijalnoga romana (Slijepa ulica). Između dvaju ratova… Nastavi čitati →
rezanje, postupak odvajanja dijelova iz cjeline. Ovisno o vrsti i debljini materijala za r. se koriste različiti alati. Drvo se reže pilama, plastične mase noževima, metali pilama i plamenicima s plemenitim plinovima, a staklo dijamantnim rezačima. Za precizne rezove… Nastavi čitati →
rezbar, majstor primijenjene umjetnosti ili obrtnik koji se bavi rezbarstvom, umj.-tehn. oblikovanjem kipova, reljefa, ornamenata i sl. u različitim materijalima u drvu (drvorezbar), bjelokosti, kovinama.
rezbareni oltar, najrašireniji oblik oltarne ploče u eur. sjeveru, os. Njemačkoj i Nizozemskoj, od kasnoga XV. st. do ranoga XVII. st.; urešen rezbarenim i često obojenim figurama i reljefima. Najznačajniji majstori M. Pacher, T. Riemenschneider i dr.
rezerpin (njem.), alkaloid biljke Rauwolfia serpentina, sastojak brojnih lijekova; smanjuje sintezu serotonina, vjerojatno putem inhibicije aktivnosti triptofan-hidroksilaze. Antihipertenziv povezan s većom učestalošću karcinoma dojke.
rezerva (lat.) 1. Pričuva, zaliha; dio robe ili novca koji se čuva za buduće potrebe, za osiguranje od nepredviđenih događaja i sl. 2. Voj. obveznici koji se pozivaju pod oružje za vrijeme rata, voj. vježbe i dr. 3. Član… Nastavi čitati →
rezervacija (lat.), predbilježba kojom se osigurava dobivanje neke usluge u budućnosti (npr. ulaznice za kazalište, soba u hotelu i sl.).
rezervat (latinski) 1. Ograničeno prirodno područje koje je zbog svojih posebnih vrijednosti zaštićeno zakonom i od državne je važnosti. Strogi rezervat područje je kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, namijenjeno znanstvenim istraživanjima i obrazovnim procesima kojima… Nastavi čitati →
rezervoar (franc.), spremnik za veće količine tekućina. Izrađuje se u različitim oblicima od čeličnog lima, betona, drveta i plastičnih masa.
rezidencija, reprezentativno sjedište vladara, drž. poglavara ili diplomatskog predstavnika u zemlji primateljici; rezidencijalna četvrt, elitno stamb. naselje.
rezident (lat.) 1. Fiz. ili prav. osoba koja, bez obzira na državljanstvo, ima stalno sjedište ili boravište u nekoj zemlji; osoba s dozvolom stalnog boravka. 2. Diplomatski predstavnik u nekoj zemlji, rangom niži od poslanika.
reziduum (lat.) 1. kem Talog, ostatak od isparavanja ili izgaranja. 2. mat Broj ili koeficijent u Laurentovu razvoju kompleksne funkcije s pomoću kojega se može izračunati integral kompleksne funkcije po zatvorenoj krivulji koja okružuje singularnu točku. 3. sociol Ukupnost osnovnih… Nastavi čitati →
rezignacija (lat.), pomirenje sa sudbinom, s neizbježnim; ravnodušnost, bezvoljnost.
rezime (franc.), tekst koji ukratko sažima osnovno iz većega teksta, sažetak.
rezistencija (lat.) 1. Pružanje otpora, odupiranje (pasivna r. nenasilno pružanje otpora). 2. med Otpornost (npr. na neke lijekove).
rezolucija (lat.), rješenje, proglas, zaključak. Odluka, stav ili izjava nekog skupa, polit. tijela ili neke skupine o određenim pitanjima koji su bili predmet raspravljanja; općenito, stav nekoga značajnijeg skupa (kongresa, konvencije ili sl.) kojim se utvrđuju gledišta i zahtjevi. Također… Nastavi čitati →
rezonancija (rezonanca) fiz Pojačanje amplitude titranja mehan. ili akustičnog sustava kada vanj. sila uzrokuje titranje sustava. R. nastupa kada je frekvencija vanj. sile jednaka vlastitoj frekvenciji sustava. Ako npr. vojnici prelazeći preko mosta koračaju tako da je ritam (frekvencija) njihovih… Nastavi čitati →
rezonator 1. Uređaj u kojem se javlja rezonancija kada vanj. uzrok, npr. valovi zvuka ili sl., dovode sustav ili uređaj u pobuđeno stanje titranja pri čemu se titraji određene frekvencije pojačavaju (akustički r.). Pojačanje amplitude el. titranja događa se u… Nastavi čitati →
rezorcinol (rezorcin), 1,3-dihidroksibenzen, C6H4(OH)2, bezbojni kristali tališta 110 °C. Upotrebljava se u proizvodnji boja, lijekova, smola.
rezultanta (lat.) 1. Sila koja se dobije vektorskim zbrajanjem više sila (komponenata) koje djeluju na neki sustav. Jednaka je djelovanju svih sila zajedno. Izračunava se po paralelogramu sila. 2. Konačni rezultat nekog procesa.