Haora, također engl. Howrah, grad u ist. Indiji, u sav. državi West Bengal, na r. Hugli nasuprot Calcutti (Kolkati); 1 197 400 st. Nakon Calcutte drugi najveći grad i gl. središte industr. regije Hugli, terminal dviju glavnih… Nastavi čitati →
haploidnost (grč. haplós jednostavan), prisutnost samo jedne skupine kromosoma u stanici; svojstvo spolnih stanica koje nastaju redukcijskom diobom u mejozi. Nakon oplodnje uspostavlja se normalan broj kromosoma (diploidan).
haplologija (grč.), vrsta disimilacije u kojoj se iz riječi izostavlja jedan od dvaju jednakih slogova. U hrv. riječima to je u posuđenicama, npr. u idolatrija (umjesto očekivana idololatrija), mineralogija (za mineralologija).
haptotropizam (grč. haptein dodirnuti, trope okret), svojstvo ticala (tentakula), vitica i stabljika nekih biljaka da se na dodir počnu ovijati na stranu dodira (npr. razne povijuše, vinova loza).
Har Us Nuur, jezero u zap. Mongoliji, na 1153 m n. m.; 1760 km2. Drugo po veličini slatkovodno jezero Mongolije. Stanište mnogobrojnih ptica. Zajednička delta r. Buyant Gol i Hovd Gol. Odvirkom spojeno sa slanim jezerom Har… Nastavi čitati →
Hara, ime za Śivu, katkad se javlja u ikonografiji kao Hari-Hara, te se prikazuje kao jedan bog koji predstavlja dva gl. božanstva – Višnu i Śivu, na glavi mu je s jedne strane tijara, a s druge pramen kovrčave kose na zatiljku.
Hara, Takashi, japanski političar (Morioka, 9. II. 1856 – Tokyo, 4. XI. 1921). Godine 1900. utemeljitelj (s. H. Itom) agrarno-konzervativne stranke Rikken Seiyukai (Prijatelji stranke ustavne vladavine), koja je u parlamentarnom životu Japana imala istaknuto mjesto.… Nastavi čitati →
harač (tur.), glavarina, godišnji porez koji su u Osman. Carstvu plaćali odrasli nemusl. muški podanici na osnovi šerijatskog prava te time bili oslobođeni voj. službe. U nar. predaji sinonim za prisilno ubiranje davanja od kršć. stanovništa pod tur. vlašću.
harakiri (jap. hara utroba, kiri ubod), ranije u samuraja često ritualni oblik samoubojstva izveden rasparanjem utrobe vodoravnim rezom mača. Razlikuju se dvije vrste h.: obvezni (ukinut 1868) i dragovoljni (zbog povrijeđene časti, u znak prosvjeda protiv nepravde, iz tuge poslije… Nastavi čitati →
Harald Blåtand (Harald Modrozubi), danski i norveški kralj (?, – Jomsborg, danas Wolin, Poljska, 1. XI. 987 ?). Drži se da je rođen početkom 930-ih. Postao kralj nakon smrti svojeg oca Gorma Starijeg 958. U vrijeme njegova vladanja… Nastavi čitati →
Harald I. Hårfager (Harald I. Ljepokosi), norv. kralj (?, o. 860 – ?, o. 940). Podrijetlom iz šved. kralj. kuće Ynglinga. Okrunjen o. 870. Uspješno ratovao protiv lokalnih velikaša; sjedinio pod kralj. vlašću cijelu Norvešku. U doba njegove vladavine… Nastavi čitati →
Harald II. Gråfeldr (Harald II. Sivi ogrtač), norv. kralj (?, o. 935 – ?, o. 970). Sin Erika Krvave Sjekire. Zavladao nakon što je porazio i ubio strica Haakona I. (oko 961). Slovio kao odlučan i okrutan vladar. Zabranio… Nastavi čitati →
Harald III. Hardråde (Harald III. Nemilosrdni), norveški kralj (Ringerike, 1015 – Stamford Bridge, Engleska, 25. IX. 1066). Sin Sigurda Syra i Åste Gudbrandsdatter, koja je bila i majka kralja → Olava II. Haraldssona. Od 1033.… Nastavi čitati →
Harald IV. (Harald IV. Gille), norv. kralj (Irska, o. 1103 – Norveška, 1136). Vjerojatno sin Magnusa III. Bosonogog; to je dokazao prošavši “božji sud”. God. 1128. iz Irske prelazi u Norvešku. Okrunjen 1130. kao suvladar svojeg nećaka Magnusa IV.… Nastavi čitati →
Harald V., norv. kralj (Skaugum, 21. II. 1937). Za njem. okupacije s majkom i sestrama bježi u Švedsku, potom u SAD. Diplomirao politologiju i povijest u Oxfordu. U braku s građankom Sonjom Haraldsen od 1968; pridonio demokratskijoj… Nastavi čitati →
haram (od arap. zakonom zabranjeno), jedna od pet kategorija u ljestvici ocjene djela s prav. posljedicama po islam. pravu. Unutar harama stupnjevana su djela: hatil, zabranjeni pravni čin; fasid, neumjestan pravni čin; sahih, pravovaljani čin. Suprotno je halal, sve što je dopušteno.
harambaša, u nar. govoru i arambaša (tur. harâmibaşi glavar haramija), hajdučki vođa; predvodnik razbojničke skupine; voj. zapovjednik postrojbe haramija. U vrijeme mlet. uprave zapovjednik manjih seoskih odreda, podložan serdaru.
Harambašić, August, hrv. pjesnik, publicist i prevoditelj (Donji Miholjac, 14. VII. 1861 – Stenjevec, 16. VII. 1911). Studirao pravo u Beču i Zagrebu. Od mladih dana politički se angažirao kao pravaš starčevićanac, zbog čega… Nastavi čitati →
haramija (arap. i tur.), cestovni razbojnik, hajduk. U vrijeme ratova s Turcima u hrv. krajevima h. su nazivani lako naoružani pješaci. Uvedeni 1539; od 1574. postaju stalna postrojba za obranu prijelaza na Kupi i planinskih prijevoja u unutrašnjosti. Na čelu… Nastavi čitati →
Haramija, Dragutin, hrvatski pravnik i političar (Čavle, 12. VIII. 1923 – Zagreb, 27. XI. 2012). Sudionik antifašističkoga rata 1941–45. Zamjenik republičkoga javnog tužitelja, potom okružni javni tužitelj u Zagrebu 1954–61. Predsjednik Skupštine općine Rijeka 1963–69. Zastupnik u… Nastavi čitati →
