septakord (lat.), četverozvuk, suzvuk sastavljen od temeljnog tona, terce, kvinte i septime, zbog koje ide među disonantne akorde. Može ga se sastaviti na bilo kojem tonu ljestvice dodavanjem temeljnom tonu triju terci. Dolazi u sedam dijatonskih oblika. U harmonijskoj praksi… Nastavi čitati →
septem artes liberales (lat.), sedam slobodnih umijeća (gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, glazba, astronomija), temelj svih znanosti.
septembar (lat.), naziv za → rujan, deveti mjesec u godini. Lat. september izvedeno je od septem sedam, jer je to bio sedmi mjesec u godini (koja je počinjala s proljećem u ožujku).
septet (engl.) 1. Skladba za sedam međusobno ravnopravnih dionica. 2. Naziv za sastav od sedam instrumentalista ili pjevača (a cappella ili uz instrum. pratnju) koji izvodi istoimene skladbe (najpoznatiji je Septet op. 20 za violinu, violu, klarinet, rog, fagot,… Nastavi čitati →
septikemija (grč.), opća bolest koja nastaje širenjem mikroorganizama ili njihovih toksina putem krvi u kojoj se i zadržavaju.
septima (lat.) 1. U eur. glazbi, naziv sedmog po redu tona u nekom dijatonskom nizu. 2. Disonantni interval, razmak između 1. i 7. tona dijatonskoga tonskog niza. Može biti velika (sadrži pet cijelih i jedan polustupanj) ili mala (pet cijelih… Nastavi čitati →
Septimanija, priobalna pov. pokrajina u Francuskoj, smještena između donjeg toka r. Rhône i ist. Pireneja. U sr. vijeku nazivana tim imenom po nekadašnjem smještaju sedme (septima) rim. legije.
septola (lat.), grupa od sedam tonova iste ritamske vrijednosti izvođenih na jednu od određenih jedinica mjere u skladbi. Može nastati i kad se, npr. tonovi jednog takta u dvočetvrtinskoj ili tročetvrtinskoj mjeri, umjesto u grupe od 4 ili 6 osminki,… Nastavi čitati →
septuagesima (srednjovj. lat. sedamdeseti dan /do Uskrsa/), treća nedjelja od čiste srijede. U evangeličkim crkvama treća nedjelja prije vremena muke (Sonntag Septuagesima). U Kat. crkvi nakon liturgijske obnove s. je izgubila svako posebno značenje.
Septuaginta (lat. sedamdesetorica), grč. prijevod hebr. Biblije (kratica LXX), nastao u Aleksandriji (Egipat) od III. do ←I. st., i priređen za Židove koji više nisu govorili hebrejski. Ime je dobila prema Aristejevoj legendi iz ←I. st. po kojoj su Bibliju… Nastavi čitati →
septum (lat.), pregrada. U anatomiji, histologiji i biologiji, tvorba koja dijeli ili pregrađuje dva prostora ili šupljine, pojedine dijelove organa ili strukture (npr. interventrikulski s. pregrada između dviju klijetki u srcu; nosni s. pregrada koja dijeli nosnu šupljinu).
Sepultura, braz. rock grupa osn. 1983. u Belo Horizonteu. Ispočetka nadahnuta heavy metalom (The Bestial Devastation, 1985; Morbid Visions, 1986), postaje jedna od perjanica tzv. trash metala. Velik i kultni uspjeh te svj. slavu potvrđuje albumom… Nastavi čitati →
Serafim Sarovski, sv., ruski monah (Kursk, 19. VII. 1754 – Sarov, 2. I. 1833). Istaknuti predstavnik rus. pravosl. duhovnosti XIX. st. Na poticaj cara Nikolaja II. proglašen svetim 1903. Vrlo čašćen i jedan od najpopularnijih rus. svetaca.
serafini ili serafimi (hebr. saraf, pl. serafim gorući ili goruće munje), prema starozavjetnoj Bibliji (Izaija), nebeska bića, anđeli koji okružuju Boga i služe mu. Prema kršć. tradiciji (angelologiji Dionizija Aeropagita, VI. st.), s. su prvi u prvom redu od devet… Nastavi čitati →
Seraing, grad u provinciji Liège, ist. Belgija, na r. Meuse (Maas), 5 km jz od Liègea; 60 800 st. Tradicionalno središte belg. teške ind. s velikim kompleksom kovinske i strojarske ind. i jednom od najvećih staklana u Europi.… Nastavi čitati →
Seram (također Ceram, Seran ili Serang), najveći otok u Molučkim otocima, Indonezija; 17 148 km2; o. 100 000 st. Gorovit, najviši vrh Mt. Binaiyi (3019 m); česti potresi. Ugl. prekriven trop. kišnim šumama; sječa i izvoz… Nastavi čitati →
Seramsko more (također Ceramsko more), rubno more Tihog oceana, između otoka Burua, Serama, Sulua, Obija, Misoola i Nove Gvineje. Temp. površinskog sloja: 27–29 °C. Dubina do 4000 m. Mjesni pom. promet; ribarstvo.
Serapej (Serapejon), naziv više hramova posvećenih egip. bogu Serapisu, vladaru podzemlja (njegov se kult proširio po čitavom Rim. Carstvu). Najpoznatiji je izgradio Parmenid u Aleksandriji. → Aleksandrijska knjižnica
Séraphine (punim imenom Séraphine Louis, zvana i Séraphine de Senlis), francuska naivna slikarica (Arsy, 3. IX. 1864 – Villers-sous-Erquery, 11. XII. 1942). Samouka; živim bojama i finim crtežom slikala bajkovito cvijeće, drveće i plodove.
