teofagija (grč.), u nekim arhaičnim religijama, vjerovanje da se u žrtvi koju vjernici jedu nalazi bog pa se tim činom unosi njegova snaga u tijelo.
Teofan (grč. Theofános), biz. kroničar (o. 760 – 818). Monah; napisao Kronografiju, nastavak svj. kronike Georgija Sinkela. Obuhvaća razdoblje od 284. do 813. Jedno od najvažnijih vrela za povijesti Bizanta u VII. i VIII. st.
Teofan Grk, rus. slikar grč. podrijetla (druga pol. XIV. i poč. XV. st.). U Rusiji freskama oslikavao crkve (ulomci fresaka u crkvi u Novgorodu, 1378) te radio ikone koje se odlikuju slobodnom kompozicijom i izražajnim fizionomijama.
teofanija (grč.), očitovanje božanstva na zemlji. Katkad se ono pojavljuje izravno, a katkad posredno, preko proroka i svećenika (vidioca). U kršćanstvu dolazak Boga u Kristu čini temelj kršć. vjere.
Teofano (grč. Theofanó), biz. princeza (o. 955 – Nijmegen, 15. VI. 991). Nećaka cara Ivana I. Cimiskesa, vjerojatno kći Konstantina Sklerosa i Sofije Foka. God. 972. udana za rim.-njem. cara Otona II. Odigrala važnu ulogu u prenošenju biz. kulture… Nastavi čitati →
Teofil, prema kršć. legendi, biskup iz Adane u Ciliciji (Mala Azija), koji je u pohlepi za čašću, poput Fausta, sklopio ugovor s vragom. Poslije provodio pokornički život; umro kao svetac.
Teofilakt, ohridski arhiepiskop i crkv. pisac (Eubeja, o. 1038 – Ohrid, 1109). Od 1090. arhiepiskop u Ohridu. Napisao više djela s područja teologije. Njegovi su izvještaji važan izvor za poznavanje prilika u tadašnjem Bizantu i ohridskoj dijecezi naseljenoj slav. stanovništvom.
teofilin, C7H8N4O2, 1,3-dimetilksantin. Purinski alkaloid koji se nalazi u lišću čajeva i u sjemenkama kakaovca. Djeluje opuštajuće na glatko mišićje dušnica, ubrzava i pojačava rad srca, povisuje arterijski tlak, a ima… Nastavi čitati →
Teofrast iz Erezosa (grč. Theófrastos), grč. filozof (o. 370 – o. 285). Najistaknutiji Aristotelov učenik, preuzeo peripatetičku školu. Uz metafiziku, posebno se bavio prir. znanostima te se drži osnivačem botanike. Poznato je i njegovo fragmentarno očuvano djelo o ljudskim tipovima: Karakteri.
Teognid (grč. Téognis), grč. elegijski pjesnik iz Megare; živio u ←VI. st. U polit. borbama protjeran iz rodnoga grada. Pod njegovim imenom sačuvana zbirka od 1389 stihova, no neki dijelovi te zbirke nisu njegovi.
teogonija (grč.), postanak bogova; mitski prikaz o postanku svijeta i bogova. Pojam preuzet iz istoimenoga Heziodova djela.
teokracija (grč.), Božja vladavina. Oblik polit. vladavine kojoj je Bog propisao zakone. Sekularna verzija t. podrazumijeva vlast svećenika, koji upravljaju državom u Božje ime. U sr. vijeku teokraciju je uspostavio dominikanski redovnik G. Savonarola u Firenci 1494–98. i proglasio Boga… Nastavi čitati →
Teokrit (grč. Theókritos), grč. pjesnik helenističkog doba (Sirakuza, o. 320 – o. 250). Isprva djelovao na Siciliji, a zatim u Aleksandriji i na otoku Kosu. Tvorac bukoličkog pjesništva, uzor Vergiliju.
teologija (grč.), bogoslovlje; sustavno istraživanje i naučavanje o Bogu i njegovu odnosu prema čovjeku i svijetu na temelju božanske objave. Kao istraživanje i produbljivanje vjerskih sadržaja, javlja se u objavljenim religijama (židovstvo, kršćanstvo i islam), i razlikuje se od filozofije… Nastavi čitati →
teologija oslobođenja, u latinskoameričkom katolicizmu, teološki pokret i smjer kojemu je začetnik peruanski teolog Gustavo Gutiérrez (Teologija oslobođenja: Perspektive, 1971), a koji se osobito bavi odnosom teologije i spasenja u okruženju ugnjetavanja i društvene i političke nepravde.… Nastavi čitati →
Teopomp (grč. Theópompos), grč. povjesničar i retor (Kij, o. ←378 – o. ←323). Učenik Izokrata. Prvak aristokrata na otoku Kiju, podupirao Filipa II. Makedonskog. Nastavljajući se na Tukidida, napisao grč. povijest od ←411. do ←394. (sačuvano u manjim fragmentima).… Nastavi čitati →
teorba (tal. preko franc.), žičano trzalačko glazbalo iz por. lutnji. Razvijena vjerojatno u Italiji, prvi se put spominje 1544. Imala je 16 žica. Zvuk se proizvodio trzanjem žica prstima, a visina tonova mijenjala se prebiranjem i pritiskivanjem žica prstima na… Nastavi čitati →
teorem (grč.), poučak, znanstv. tvrdnja čiju istinitost treba dokazati iz aksioma. Sastoji se od pretpostavke i zaključka. Ima oblik: ako je A, onda je B (ili A jest ako i samo ako je B). Ako su aksiomi istiniti i ako… Nastavi čitati →
teorija (grč.), promatranje, zrenje; nazor; sustavno i argumentirano objašnjenje pojava. U znanosti, t. se zasniva na istraživanju pojava, logičkoj generalizaciji uzročno-posljedičnih veza između pojava, postavljanju hipoteza o njihovim odnosima, provjeri postavljenih hipoteza, te postavljanju općeg načela objašnjenja. Sadržaj teorije u… Nastavi čitati →
teorija BCS → BCS-teorija
