elektrofili, molekule i ioni koji u kem. reakcijama stvaraju vezu prihvaćanjem elektronskog para.
elektrofiltar, uređaj za čišćenje plinova na načelu po kojem u el. polju čestice nabijene negativnim nabojem (negativni ion) odlaze prema pozitivnoj elektrodi i na njoj se talože. Obavlja se cijevnim i plosnatim elektrodama. E. troši malo el. energije a postiže čistoću plinova 95–99%.
elektrofor, naprava za proizvodnju statičkog elektriciteta uz pomoć influencije. Jedna od prvih naprava u elektrotehnici. Nema praktičnog značenja.
elektroforeza ili kataforeza, gibanje električki nabijenih koloidnih čestica u tekućem mediju pod utjecajem vanj. el. polja. E. je slična elektrolizi, ali su čestice koloida mnogo većih dimenzija od iona. Mnogo se primjenjuje u analitičkoj kemiji za kvantitativnu analizu (npr.… Nastavi čitati →
elektrofotografija, proces (pretežno kserografija) koji se temelji na fotovodljivim tvarima čiji el. otpor pada kada su obasjane svjetlošću. To je osnova za većinu strojeva za umnožavanje.
elektrografit, grafitirani ugljen koji podnosi vrlo visoke temperature pa se upotrebljava u elektrotehnici jake struje za izradu otpornika kod lučnoga i otpornoga grijanja. Male mehan. čvrstoće i lako se lomi.
elektrogravimetrija, postupak mjerenja mase taloga kovine (ili njezina oksida) nataloženog na elektrodi pri elektrokem. reakcijama.
elektroindustrija, grana industrije u kojoj se stvara opremu za proizvodnju, prijenos i potrošnju el. energije. Proizvodi elektroind. koriste se u elektrifikaciji (turbine, generatori, transformatori, kabeli) i služe na bezbrojne načine u svim granama industrije (elektromotori i sva instalacijska i… Nastavi čitati →
elektrokardiografija (grč. elektron jantar, kardia srce, grafo bilježiti), bilježenje akcijskih potencijala srčanog mišića s pomoću elektroda pričvršćenih na kožu prsišta. Zapis tih potencijala, elektrokardiogram (EKG), ima izgled krivulje iz koje se može očitati frekvencija i ritam srčanog rada, položaj… Nastavi čitati →
elektrokaustika (grč. elektron jantar, kaustos zapaljen), elektrokauterizacija, termokauterizacija, galvanokaustika, spaljivanje manjih patoloških procesa (bradavica, hemangioma i dr.) žicom usijanom s pomoću el. struje.
elektrokemija, dio fizikalne kemije koji proučava el. i kem. pojave i njihove odnose (posebno elektrolitičke i elektrotermijske procese), npr. elektrolizu, galvansku struju, galvanske članke. Vrlo je važna u industr. proizvodnji kovina elektrokem. putem i u izučavanju biosustava (bioelektrokemija). Utemeljiteljima… Nastavi čitati →
elektrokemijska industrija, grana kem. ind. koja upotrebljava metode elektrotermije i tehn. elektrolize. Velik je potrošač el. energije.
elektrokemijski ekvivalent, masa tvari koja se može izlučiti elektrolizom s pomoću količine elektriciteta od 1 kulona. Za različite tvari iznosi različito (npr. za vodik je 0,00001036 g, za bakar 0,0003294 g, za srebro 0,001118 g).
elektrokemoterapija, nekirurški, netermički način uništenja tumora, npr. primjenjuje se za lokalno odstranjenje kožnih i potkožnih tumora. Uporabom el. impulsa dovedenih lokalno na tumor postiže se veća propusnost (permeabilnost) stanične membrane za protutumorske lijekove. Koncentracija lijeka tako je mala da… Nastavi čitati →
elektrokinetičke pojave, pojave nastale gibanjem nabijenih čestica kroz otapalo ili disperzijsko sredstvo ili gibanjem medija uz električki nabijenu površinu. U e. p. ubrajaju se elektroforeza, elektroosmoza, potencijal strujanja i dr.
elektrokineza (grčki: ēlektron jantar, kínēsis kretanje), procesi međudjelovanja između nabijenih dispergiranih čestica i vanjskog električnog polja.
elektrokirurgija, kirurška metoda koja se pri operativnim zahvatima koristi el. strujom (npr. dijatermokoagulacija, elektrokauterizacija).
elektrokucija, izvođenje smrtne kazne el. strujom na el. stolici. Prvi put primijenjeno u SAD-u (New York) 1890. Jedna elektroda pričvršćuje se na tjeme, a druga na nogu i pusti se visoki napon. Smrt nastupa trenutačno.
elektroliti, el. vodiči u tekućem stanju (razrijeđene kiseline i lužine i otopljene soli), ili čvrste tvari koje otopljene ili rastaljene daju elektrolitičke tekućine. Prolaz el. struje događa se zbog gibanja iona dobivenih elektrolitskom disocijacijom. E. su obično kiseline, lužine i soli.
elektrolitska disocijacija, stvaranje iona u otopinama elektrolita (S. Arrhenius, 1887). Stupanj disocijacije tvari ovisi o elektrolitu, koncentraciji i temperaturi. Jaku elektrolitsku disocijaciju pokazuju jake kiseline, baze i soli, dok je, primjerice, voda slab elektrolit.
