Labijen, Tit (lat. Titus Labienus), rim. vojskovođa (Piceno, o. ←100 – Munda, ←17. III. 45). Plebejski tribun ←63. God. ←58. do ←50. Cezarov legat u Galiji. U vrijeme građ. rata prišao Pompeju, a nakon poraza potonjega kraj… Nastavi čitati →
Labijen, Tit, rim. govornik (←I. st. – I. st.). Stekao nadimak Rabienus (Bijesni). Zagovarao republikanstvo. Djelo u kojem kritizira cara Augusta odredbom Senata je spaljeno, nakon čega je počinio samoubojstvo.
labilnost (lat.) 1. Nestabilnost, sklonost prema gubitku ravnoteže; nepostojanost, kolebljivost. 2. fiz Svojstvo ravnotežnog stanja u kojem je sustav nepostojan, nestalan (labilna ravnoteža). Suprotnost: stabilnost. Labilna se ravnoteža događa kada je težište tijela iznad njegova hvatišta.
Labin, grad i središte gradskoga upravnog područja u Istarskoj županiji, u jugoistočnoj Istri, 5 km od mora (Rabac, Kvarnerski zaljev); leži na 320 m nadmorske visine. Grad ima 6893, a gradsko upravno područje 11 642 stanovnika (2011). Sastoji se… Nastavi čitati →
Labinska republika, rudarska pobuna u Labinu 1921. Težak socijalan položaj rudara labinsko-raških ugljenokopa nakon Prvoga svjetskoga rata potaknuo je njihov otpor, a pridružilo im se i ostalo hrvatsko stanovništvo toga kraja nezadovoljno nasilnom politikom talijanskih vlasti. Prosvjedi su prerasli… Nastavi čitati →
Labinština, naziv za prostor jugoistočnog dijela Istre, između rijeke Raše, Čepićkoga polja, Plominskoga zaljeva i Kvarnera; površine oko 220 km2. Valovit reljef, duboke udoline Raše i nekadašnje Plominske rijeke. Razvoj kraja bio je vezan uz otvaranje rudnika… Nastavi čitati →
labirint (grč.) 1. Građevina isprepletenih hodnika i mnogobrojnih prostorija iz kojih je teško naći izlaz; dobila ime po dijelu mitske palače kretskoga kralja Minosa, čija se izgradnja pripisuje Dedalu, a u kojem je boravilo čudovište Minotaur. 2. Dekorativni geometrijski lik… Nastavi čitati →
labirintitis (grč.; otitis interna), upala unutrašnjeg uha (labirinta). Može biti serozna (s bistrim upalnim sadržajem) ili gnojna. Najčešće nastaje kao komplikacija upale sr. uha ili se upalni proces proširi s mozgovnih ovojnica ili iz mastoidnih ćelija. Očituje se vrtoglavicom,… Nastavi čitati →
labirintnjače (Anabantoidei), por. malenih trop. slatkovodnih riba iz reda grgečki (Perciformes). Ispod škržnog poklopca imaju posebno nabrane pločice, koje čine šupljine nalik labirintu, u kojima se zadržava vlaga ne dopuštajući da se škrge brzo osuše. Neke vrste, kao… Nastavi čitati →
laboratorij (lat. preko njem.), prostorija ili prostor u kojem se izvode znanstv. i stručna istraživanja, različite analize, testiranja i sl. Također, radna prostorija opremljena uređajima za obavljanje neke djelatnosti, npr. fotolaboratorij.
Labrador, najveći poluotok Sjev. Amerike, na SI Kanade, između Hudsonova zaljeva na Z i Atlantskog oceana na I; o. 1 620 000 km2. Valovit ravnjak ugl. građen od paleozojskih stijena, pokriven tundrom i crnogoričnom šumom… Nastavi čitati →
labradorit, labrador, mineral, član iz niza plagioklasa koji sadrži 50–70 molarnih postotaka anortitne komponente, ubraja se u neutralne plagioklase. Za l. je karakteristična pojava prelijevanja boja, tzv. igra boja, često u modrim nijansama (labradoriziranje). Dolazi kao gl. mineral… Nastavi čitati →
labradoritit, magmatska intruzivna stijena koja sadrži više od 90 volumnih postotaka plagioklasa čiji kem. sastav odgovara labradoritu; karakteristično se javlja u velikim intruzivnim tijelima (batolitima). → plagioklasit
labradorporfirit, magmatska efuzivna stijena koja osim klinopiroksena od utrusaka sadrži labradorit; bliska andezitima, zbog efektna izgleda koristi se kao ukrasni kamen.
Labradorska struja, hladna morska struja u sjeverozap. dijelu Atlantskog oceana. Teče iz Baffinova zaljeva, južno do Newfoundlanda. Temp. mora oko 0 °C; niska saliniteta (30–34‰). Nosi nekoliko tisuća grenlandskih ledenih bregova godišnje prema J. Područje gdje se miješa s… Nastavi čitati →
Labradorsko more, dio Atlantskog oceana između istoimenog poluotoka na JZ i Grenlanda na SI. Zap. dijelom (uz kan. obalu) teče u smjeru S–J hladna Labradorska struja, dok ist. dijelom (uz obalu Grenlanda) teče u suprotnom smjeru topla Zap. grenlandska… Nastavi čitati →
Labriola, Antonio, talijanski filozof i političar (Cassino, 2. VII. 1843 – Rim, 12. II. 1904). Profesor u Rimu (1874); isprva pod utjecajem napuljske hegelijanske filozofske škole (B. Spaventa), poslije marksist. Polemizirao s revizionizmom E. Bernsteina,… Nastavi čitati →
Labriola, Arturo, talijanski političar i ekonomist (Napulj, 22. I. 1873 – Napulj, 23. VI. 1959). Doktorirao pravo 1895. Odvjetnik i sveučilišni profesor ekonomije u Messini od 1926. Čelnik talijanskoga sindikalnog pokreta, zastupnik u parlamentu 1913–26.… Nastavi čitati →
labris (grč.), dvosjekla kamena ili metalna sjekira; kultni simbol kretsko-mikenske kulture; čest motiv na vazama i žrtvenicima. Naziv u grčki došao iz karijskoga ili iz kojega susjednoga hetoluvijskoga jezika. Neki drže da je dao ime labirintu.
Labrouste, Henri, franc. arhitekt (Pariz, 11. V. 1801 – Fontainebleau, 24. VI. 1875). Jedan od pionira moderne arhitekture; uvidio prednosti primjene željezne konstrukcije i njezine estetske funkcije te ju dosljedno provodio na jednostavnim klasicističkim projektima… Nastavi čitati →
