eradikacija (lat.), potpuno iskorjenjivanje uzročnika zarazne bolesti. Može biti globalna, u cijelom svijetu (npr. variola), ili djelomična, na pojedinim kontinentima ili državama (npr. malarija).
eranos (grč.), u ant. Grčkoj, zajednička, prijateljska gozba za koju su svi sudionici dali prilog u novcu ili u naturi.
erar (lat.), rim. drž. blagajna; mjesto na koje pritječe ukupan drž. prihod; također naziv za pojedine izvore drž. prihoda i rashoda (carinski e., poštanski e., vojni e. i sl.)
Érard, Sébastien, franc. proizvođač klavira i harfi (Strasbourg, 5. IV. 1752 – La Muerte, kraj Passyja, 5. VIII. 1831). God. 1768. došao u Pariz, radio u nekoliko radionica klavira, 1777. proizveo svoj prvi klavir, 1779.… Nastavi čitati →
Erata (grč. Erató; lat. Erato ljupka), ime nekoliko mitskih likova. 1. Kći Zeusa i Mnemozine; muza lirskog i ljubavnog pjesništva, izumiteljica himni bogovima. 2. Jedna od nimfi koje su na brdu Nisi hranile Dioniza. Kada su ostarjele, Medea ih… Nastavi čitati →
eratički blokovi, veliki kameni blokovi koje su ledenjaci i ledeni pokrovi prenijeli na veće udaljenosti, gdje su nakon njihova povlačenja i ostali; često su drugačijeg sastava od okolnih stijena. U nekim područjima ima ih toliko da sprječavaju poljodjelstvo (npr.… Nastavi čitati →
Eratosten iz Kirene (grč. Eratosthénēs), grč. učenjak iz doba helenizma (←276 – Aleksandrija, ←194). Učenik Kalimahov, studirao u Ateni. O. ←246. pozvao ga je kralj Ptolemej III. Euerget za predstojnika knjižnice u Aleksandriji. Jedan od zadnjih univerzalnih učenjaka ant.… Nastavi čitati →
Eratostenovo sito, metoda dobivanja prostih brojeva. U nizu prir. brojeva prekriži se broj 1. Broj 2 jest prosti broj. Dalje se prekriže svi brojevi djeljivi s 2. Prvi neprekriženi broj jest 3 i to je opet prosti broj. Prekriže… Nastavi čitati →
Erazistrat (grč. Erasístratos), grč. liječnik (Julida, otok Hij, oko ←305 – Aleksandrija, ←245). Liječnik u Aleksandriji, gl. predstavnik aleksandrijske medicinske škole. Sustavno izvodio sekcije, znatno unaprijedio anatomiju. Fiziološka zbivanja tumačio mehan. uzrocima, pa je tako i bolesti objašnjavao mehanički… Nastavi čitati →
Erazmo Roterdamski (latinizirano: Desiderius Erasmus Roterodamus, pravim imenom i prezimenom Geert Geerts), nizozemski humanist, književnik, filolog i filozof (Rotterdam, 28. X. 1466. ili 1469 – Basel, 12. VII. 1536). Živio u Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj, Italiji i… Nastavi čitati →
Erben, Karel Jaromír, češki književnik (Miletín, 7. XI. 1811 – Prag, 21. XI. 1870). Diplomirani pravnik, radeći u Češkom muzeju i poslije kao arhivar bavio se i poviješću. Pisao liriku pod snažnim utjecajem narodnoga pjesništva.… Nastavi čitati →
Erber, Tullio, talijanski povjesničar (Verona, 1854 – Zadar, 23. III. 1909). Profesor na zadarskoj gimnaziji. Proučavao povijest Dalmacije na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće (Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, 1892), razvoj dalmatinskoga… Nastavi čitati →
erbij, znak Er, kem. element, srebrenasta kovina iz skupine lantanida (red. br. 68, at. masa 167,26). Vrlo rijedak, nema tehn. primjene. Izoliran 1843. (C. G. Mosander).
Erbova kljenut (prema njem. internistu i neurologu W. H. Erbu, Winnweiler, Bavarska, 1840 – Heidelberg, 29. X. 1921), Erb-Duchenneova paraliza, uzetost mišića ramena i ruke zbog oštećenja gornjeg dijela brahijalnog pleksusa. Nastaje obično nakon traumatskih oštećenja V. i… Nastavi čitati →
Erciyaş Dagi, ugasli vulkan u sr. Turskoj, j od grada Kayserija. Jedan od najviših vrhova Male Azije (3916 m). U antici poznat kao Argaeus.
Erckmann-Chatrian, zajedničko ime za franc. književnike Émilea Erckmanna (1822 – 1899) i Alexandrea Chatriana (1826 – 1890). Zajednički su pisali drame i romane u kojima najčešće prikazuju običaje i život Elzasa. Važ. djela: Pripovije’sti s obala Rajne… Nastavi čitati →
Ercolano (do 1969. Resina), grad u provinciji Napoli, regija Campania, j Italija, u z podnožju Vezuva, na obali Napuljskoga zaljeva, ji od Napulja; 64 200 st. Proizvodnja kožne robe, stakla i vina. Turizam; ishodište ekskurzija na Vezuv. Ostaci rim.… Nastavi čitati →
Erdélyi, János, mađ. filozof i književnik (Kiskapos, danas Copşa Mică, Rumunjska, 1. IV. 1814 – Sárospatak, 23. I. 1868). Sakupljao i objavio zbirke mađ. nar. poezije (1846–48) i priče (1853). Pisao studije o povijesti mađ. književnosti te rasprave o estetici.… Nastavi čitati →
