nomadi (grč.), manje ili veće skupine ljudi koje nemaju stalna boravišta, nego se neprekidno sele. N. mogu biti lovci (danas još Eskimi, Čukči, Bušmani, Indijanci Patagonije, neke austral. skupine), ribari (domoroci Ognjene Zemlje), skupljači plodova (Pigmejci sred. Afrike) te stočari… Nastavi čitati →
nomen est omen (lat.), ime je znak; kaže se ako neko ime odgovara takvoj osobini (npr. da su Mirko, Miran, Mirka, Mirna doista mirni, smireni i sl., da Srećko ima sreće u životu i sl.).
nomenklator (lat.), rim. rob koji je svojem gospodaru pri šetnji ili primanju potiho govorio imena pojedinih osoba kako bi ih on pri pozdravljanju ili odzdravljanju mogao osloviti po imenu.
nomenklatura (lat.) 1. Sustav i popis nazivâ u nekoj struci, tehnici, znanosti; način kako se taj sustav stvara. Anatomska n. sadrži o. 5640 stručnih naziva. Prva međunarodno prihvaćena n. bila je bazelska (BNA) iz 1895. Jenska (JNA) n. iz 1935.… Nastavi čitati →
nomina sunt odiosa (lat. imena su mrska), uzrečica kojom se, zbog opreza, ne spominju imena dotičnih ljudi (u nas još inačica npr. nećemo o imenima). Upotrijebio ju je u jednom govoru Ciceron.
nominalizam (prema lat.), jedan od smjerova u skolastičkoj filozofiji po kojem opće ideje (univerzalije) ne odgovaraju stvarnosti i nemaju objektivne vrijednosti. Budući da pojmovi uopće ne postoje kao stvarnosti, niti u stvarima niti izvan njih, ljudskom se umu predstavljaju samo… Nastavi čitati →
nominativ (lat.), nezavisni ili gl. padež (ostali su kosi padeži), odgovara na pitanje tko? za živo i što? za neživo. U rečenici je najčešće to padež subjekta (Nela piše zadaću.) ili pak dijela predikata (Pero je dobar stolar.). U… Nastavi čitati →
nomofilaci (grč. nomofílakes), viši činovnici u ant. grč. državicama koji su pazili da se ne krše postojeći zakoni.
nomografija (grč.), postupak rješavanja mat. problema (obično jednadžbi) graf. putem, tj. s pomoću dijagrama koji se zovu nomogrami. Također, disciplina koja se bavi teorijom i konstrukcijom nomograma.
nomogram (grč.), poseban grafikon ili crtež koji prikazuje ovisnost dviju ili više veličina. Vrijednost jedne varijable može se naći bez računanja iz vrijednosti jedne ili dviju drugih poznatih varijabli.
nomokanon (grč.), zbornik svjetovnih i crkv. prav. propisa koji se koristio za potrebe crkv. sudova, u čiju je jurisdikciju spadalo i donošenje presuda u sporovima iz nasljednog, obiteljskog i bračnog prava. Donosili su ih biz. carevi, a nazvani su po… Nastavi čitati →
nomologija (grč.), znanost o zakonima. A. Naville tako naziva opću prav. znanost. Nomološke znanosti, apstraktne, teorijske znanosti; nomološki, opće, zakonomjerno.
nomos (grčki: zakoni), vrsta napjeva u antičkoj Grčkoj, izvodio se na aulosu ili kitari uz pjevanje ili bez njega. Najpoznatiji nomosi: kitarodijski što ga je uveo pjevač → Terpander, i pitijski nomos auletičara Sakadasa, kojim se “opisuje” borba… Nastavi čitati →
nomotehnika (grč.), vještina sastavljanja prav. propisa i zakona.
Non (grč. Nónnos), grč. pjesnik (Panopol, Egipat, druga pol. V. st.). Poznat po sačuvanom mitološkom epu Dionizovi doživljaji, koji ima 48 knjiga, a opisuje Dionizov pohod u Indiju s bezbrojnim digresijama i epizodama. Za spjev je karakterističan i… Nastavi čitati →
non (ne) bis in idem (lat. ne dvaput o istom), u rim. pravu, načelo po kojem se u istoj stvari ne smije suditi i odlučivati, niti pokretati postupak drugi put, nego treba poštovati pravomoćnu sudsku odluku, pa makar presuda o… Nastavi čitati →
non plus ultra (lat. ne dalje, ne više), riječi s Heraklovih stupova koji su se nalazili na kraju ant. svijeta. Njima se želi reći da se dalje ili bolje od nečega što je postignuto više ne može, da je to najbolje, vrhunsko, nenadmašivo.
nona (lat.) 1. glazb Deveti dijatonski stupanj, disonantni interval između prvog i devetog stupnja dijatonskog niza. Tri su vrste: velika n. (oktava i velika sekunda), mala n. (oktava i mala sekunda) i povećana n. (oktava i povećana sekunda). 2. Deveti… Nastavi čitati →
nonakord glazb Peterozvuk, akord koji se, počevši od najnižeg tona, sastoji od terce, kvinte, septime i none. U primjeni redovito od XIX. st., najprije i najčešće na V. stupnju dura i mola (dominantni n.).
nondisjunction (engl.), stanje kada se par homolognih kromosoma ne odijeli tijekom mejoze, ili kad se kromosom ne podijeli tijekom mitoze ili mejoze, što rezultira stvaranjem stanice s nenormalnim brojem kromosoma (monosomije, trisomije).