Belčeva, Mara, bugarska pjesnikinja i prevoditeljica (Sevlievo, 8. IX. 1868 – Sofija, 16. III. 1937). Pisala ispovjednu poeziju melankolična ugođaja (Soneti, Na pragu koraci). Poznati su njezini prijevodi Nietzscheovih i Hauptmannovih tekstova.
Belec, naselje u Hrvatskom zagorju, na južnim padinama Ivančice, administrativno gradsko područje Zlatara; 469 stanovnika. Poznat po župnoj crkvi sv. Marije Snježne iz 1674, jednim od najljepših spomenika zrelog baroka u Hrvatskoj. Pojedine dijelove interijera (oltari, propovjedaonica,… Nastavi čitati →
Belegeziti (Velegeziti), makedonsko-slavensko pleme koje je u VII. stoljeću obitavalo u Tesaliji oko današnjeg Vólosa; postupno grecizirani.
Belém, grad i luka u sjeveroistočnom Brazilu, glavni grad savezne države Pará, na južnoj obali Baía de Marajóa, zajedničkog ušća rijeka Pará i Tocantins, 130 km od Atlantskog oceana; 1 393 399 stanovnika (2010), 1059… Nastavi čitati →
belemniti (Belemnoidea, grčki: belemnon strijela, koplje), fosilni ostaci dvoškržnih glavonožaca iz razdoblja mezozoika. Dosezali su duljinu i do 2,5 m, bili su duguljasta i čunjasta tijela s masivnim vapnenim nastavkom. Fosili imaju oblik cigare.
belerofon (Bellerophon), fosilni puž vezan za perm, čest u vapnencima koji tada nose naziv belerofonski vapnenci.
Belerofont (grčki: Bellerophóntēs), prema grčkoj mitologiji, sin korintskoga kralja Glauka, Sizifov unuk. Ubivši slučajno svojeg brata, luta kao pustolov. Nakon što je ukrotio krilata konja Pegaza, ubio je neman Himeru, pobijedio Amazonke i postao zet likijskoga kralja. U… Nastavi čitati →
belesprit (francuski), osoba s razvijenim smislom za lijepo, ili koja uživa u lijepom odnosno općenito u umjetnosti; također, osoba koja sve promatra sa stajališta lijepoga odnosno estetike; ljepoduh, estet, šengajst.
beletristika (francuski: belles lettres), lijepa književnost ili umjetnička književnost. Pojam uveden u XVIII. stoljeću za razlikovanje takvih djela od znanstvenih, stručnih, informativnih i sl. Najviše se upotrebljava za umjetničku prozu: novelu i roman.
Belev, Gončo Georgiev, bugarski književnik (12. VI. 1889 – 23. I. 1963). U romanima tematizira glavna društvena zbivanja epohe, s posebnim naglaskom na razvoj radničkog pokreta s početka XX. stoljeća. Važnija djela: Život teče; Događaj u životu Minko Minina; Panorama jedne epohe.
Belfast (irski Béal Feirste), glavni i najveći grad Sjeverne Irske, luka na ušću rijeke Lagana (irski Abhainn an Lagáin) u Sjeverni kanal; 297 300 stanovnika. U XVIII. stoljeću jedno od najvećih svjetskih središta prerade lana, krajem… Nastavi čitati →
Belfort, grad u istočnoj Francuskoj, na rijeci Savoureuse jugozapadno od Mulhousea, glavni grad teritorija Belfort, jedinog u Francuskoj (609 km2, 134 400 stanovnika), regija Franche-Comté; 50 100 stanovnika. Elektrotehnička, kovinska… Nastavi čitati →
belfried (nizozemski belfort; francuski beffroi), visok toranj sa zvonom ili satom koji se u kasnoj gotici i renesansi u Flandriji i sjeverozapadnoj Francuskoj podizao na gradskoj vijećnici, zgradi cehovskih udruženja ili kao samostalna građevina. Simbol… Nastavi čitati →
Belgaum, grad u južnoj Indiji, na sjeverozapadu savezne države Karnatake, na padinama Zapadnih Gata, sjeveroistočno od Goe, 760 m n. m.; 327 000 stanovnika. Tragovi različitih kulturnih utjecaja (ovalna utvrda iz XVI. stoljeća, različiti… Nastavi čitati →
Belgi (latinski: Belgae), keltska plemena na području oko rijeke Seine i Rajne. Najpoznatija su Remi, Belovačani, Ambivari, Morini, Nervi i Svesioni. Pokorio ih je Cezar (←57).
Belgija, država u zapadnoj Europi, graniči s Nizozemskom na sjeveru, Njemačkom i Luksemburgom na istoku, Francuskom na jugu; na zapadu izlazi na Sjeverno more.
Prirodne značajke
Reljef Belgije blago se uzdiže od priobalja na SZ prema JI; tri osnovne… Nastavi čitati →
belgijska književnost na flamanskom jeziku → flamanska književnost
belgijska književnost na francuskom jeziku. Do kraja XVIII. stoljeća pisci podrijetlom iz Belgije uglavnom su prikazivani unutar francuske književnosti (→ Froissart i → Commines, srednji vijek; Jean Lemaire de Belges, XVI. stoljeće; Philippe de Marnix… Nastavi čitati →
belgijska likovna umjetnost. Osamostaljenjem Belgije (1830) započinje razvoj belgijske umjetnosti; za razdoblja prije toga mosanska, flamanska i holandska umjetnost. Arhitekti Tilman-François Suys i Jan-Pierre Cluysenaar u Bruxellesu i Louis Roelandt u Gentu bliski su francuskom klasicizmu. Glavni predstavnik historicizma… Nastavi čitati →
belgijsko kazalište. Unutar belgijskoga kazališta odvojeno se razvija kazališni život na francuskom i flamanskom jeziku. Belgijsko kazalište na francuskom prati sve etape francuskoga kazališta, od farsa i moraliteta u XIII. stoljeću, do klasicizma i romantizma. Od XIX. stoljeća izdvajaju… Nastavi čitati →
