radiotehnika, područje elektrotehnike koje se bavi prijenosom informacije korištenjem elektromagn. valova. Obično se uzima da se radioprijenos ostvaruje elektromagn. valovima frekvencije u području od približno 3 kHz do 3000 GHz, što odgovara valnim duljinama od 100 km do 0,1… Nastavi čitati →
radiotelefonija, vrsta telekomunikacija s pomoću radioveze, ponajprije namijenjena govornim komunikacijama koja izvorno potječe od pokretne postaje ili je namijenjena pokretnim postajama, a prenosi se u cijelosti ili jednim svojim dijelom radiokomunikacijskim kanalima.
radiotelegrafija (lat.; grč.), vrsta telekomunikacija koja je namijenjena prijenosu telegrafske informacije putem radiovalova.
radioteleskop, uređaj za skupljanje radiovalova iz svemira. Prvi r. izradio je 1937. Grote Reber (1911–2002). Za hvatanje kratkih valova upotrebljavaju se tanjurasti ili parabolični oblici reflektora promjera do 300 m, dok za duge valove služe žice postavljene na stupove.… Nastavi čitati →
radiotelevizija (lat.; grč.) 1. Prijenos živih slika, govora i glazbe putem radiovalova, namijenjen za izravan prijam u javnostI. 2. Ustanova koja stvara i emitira radijske i tv programe različite namjene (obrazovne, zabavne, umjetničke i dr.).
radioterapija (lat.; grč.), liječenje bolesti, napose zloćudnih tumora, ionizirajućim zračenjem (X-zrakama iz rendgenske cijevi ili betatronskog odn. linearnog akceleratora, gama-zrakama iz radioaktivnih elemenata i izotopa). Zrake se mogu usmjeriti na oboljeli dio tijela iz udaljenosti (npr. “kobaltna bomba”) ili se… Nastavi čitati →
radiovalovi, elektromagn. valovi velikih valnih duljina, od 1 mm do 10 000 m, što odgovara frekvencijama 105 do 1011 Hz. Tzv. mikrovalovi služe za zagrijavanje, ultrakratki (1–10 m, frekvencije ispod 100 MHz) koriste se kod radija,… Nastavi čitati →
Radiščev, Aleksandar Nikolajevič, rus. književnik (Verhneje Obljazovo, 31. VIII. 1749 – Sankt Peterburg, 24. IX. 1802). Školovao se u inozemstvu, gdje je prigrlio prosvjetiteljske i materijalističke ideje. Zbog romana Putovanje od Petrograda do Moskve (1790),… Nastavi čitati →
Radlov, Vasilij Vasiljevič, rus. filolog i etnograf (Berlin, 5. I. 1837 – Petrograd, 12. V. 1918). Istraživao turkijske i mongolske jezike, autor rječnika tur. narječja u 4 sv. (1882–1909).
Radman, Miroslav, hrv. biolog (Split, 30. IV. 1944). Studirao i diplomirao na Prirodoslovno-mat. fak. u Zagrebu, doktorirao na Sveučilištu u Bruxellesu, gdje je i prof. genetike (od 1972). Voditelj Laboratorija za evolucijsku i molekularnu genetiku pri Institutu… Nastavi čitati →
Radmilovic, Paulo, britanski plivač i vaterpolist (Cardiff, 5. III. 1886 – Weston-super-Mare, 29. IX. 1968). Otac mu je bio podrijetlom iz Dubrovnika, a majka Irkinja. Višestruki prvak Engleske u plivanju. Nastupio 5 puta na Olimpijskim… Nastavi čitati →
radna snaga, fizička i duhovna svojstva i sposobnosti koje posjeduje osoba te ih pretvara u rad bilo koje vrste. Razvijanje radnih sposobnost postiže se iskustvom, a napose školovanjem. Razvojem društva dolazi i do podjele r. s. na kvalificirane, nekvalificirane,… Nastavi čitati →
radna škola, pedagoški reformni pokret nastao u Njemačkoj potkraj XIX. st. kao reakcija na tzv. staru školu “drila” i Herbartov pedagoški formalizam. Pokret je zagovarao nove metode djelatnog učenja nastojeći poticati i usklađivati duhovne i fiz. sposobnosti učenika, uključujući… Nastavi čitati →
radna terapija, okupacijska terapija, dio med. rehabilitacije s ciljem poboljšanja funkcionalnih, psih. i soc. sposobnosti bolesnika s pomoću rada. Vrsta rada mora se izabrati prema osobnim sklonostima i zanimanju bolesnika, stupnju radne i umne sposobnosti te obrazovanja. Napose je… Nastavi čitati →
radni odnos, odnos između radnika i organizacije ili poduzeća u kojem je zaposlen. Može biti stalni, dopunski, povremeni, honorarni itd. Određen je zakonskim propisima, statutom organizacije ili poduzeća, ugovorima i sl.
radnička klasa, radništvo; društv. skupina koja radi na tuđim sredstvima za proizvodnju te kao naknadu za svoj rad dobiva nadnicu. U užem smislu, termin se katkad rabi samo za manualne radnike, a u širem smislu obuhvaća i sve zaposlene,… Nastavi čitati →
radnički pokret, skup političkih i socijalnih aktivnosti, organizacija, sindikata i stranaka koje nastaju u krilu radničke klase te se bore za njezine ekonomske i društvene interese. Nezadovoljstvo radnika uvjetima rada i života očituje se već u počecima industrijske revolucije… Nastavi čitati →
radnički savjet, radnički organ u poduzeću koji zastupa njihove interese, pregovara s poslodavcima, participira u upravljanju poduzećem, delegira radničkog predstavnika u upravu poduzeća i sl. Nastaju u XIX. st. kada radnici preko radničkog savjeta žele preuzeti upravljanje poduzećima. U… Nastavi čitati →
radno pravo, skup prav. pravila koja reguliraju individualne i kolektivne radne odnose, kao i odnose u neposrednoj vezi s radom. Sadrži norme o radnom odnosu, o organizaciji i sustavu prava i dužnosti osoba te o sustavu disciplinske odgovornosti iz… Nastavi čitati →