Egnacije, Gelije (latinski: Egnatius Gellius), vođa italskog plemena Samnićana (umro 295. pr. Kr.). Djelovao (296. pr. Kr.) na ustroju saveza plemena Samnićana, Etruraca, Umbra i Kelta protiv Rima. Stao na čelo saveza i krenuo prema Etruriji. Poražen i poginuo… Nastavi čitati →
ego (latinski: ja), samosvijest, visoko mišljenje o sebi. Prema → Sigmundu Freudu ego, super-ego i id predstavljaju psihičku sferu pojedinca, s time da je ego svjestan dio čovjekove osobnosti i donekle izvršitelj super-ega. Ego se ostvaruje u neprestanoj… Nastavi čitati →
egocentričnost (latinski ego: ja, centrum: središte) 1. Pojava kada se osobno ja i vlastita korist, kako u mišljenju tako i u djelovanju, svjesno ili nesvjesno stavlja u središte svega. Sve se prosuđuje s osobnog stajališta. Osoba sebe smatra središtem.… Nastavi čitati →
egoizam (latinski ego: ja), u etici, nazor da svaki čovjek treba misliti samo na sebe i da u svemu nastoji postići vlastitu dobrobit, bez obzira na druge, a možda i na njihovu štetu. Egoizam se teorijski objašnjava biološkim pojmom… Nastavi čitati →
Egolzwil, područje u Švicarskoj, kanton Luzern, kraj jezera Wauwiler See. Uz jezero su pronađeni tragovi naselja iz srednjeg neolitika (III. tisućljeće pr. Kr.); ostaci dobro očuvanog oruđa, drvenih posuda i keramike. Nalazi potvrđuju postojanje razvijenog poljodjelstva i stočarstva.
Egospotam (grčki: kozja rijeka), antičko ime rijeke (danas Karakovader) u Tračkom Hersonezu (danas Gelibolu, Turska). Na ušću Egospotama spartanski vojskovođa Lisandar 405. pr. Kr. porazio je atensku mornaricu i time skršio atensku pomorsku prevlast.
egotizam (latinski), kult samoga sebe. Isključiva briga za osobnu ličnost, za usavršavanje vlastite individualnosti. Neprestano naglašavanje svojega ja. Kod Stendhala, analitičko proučavanje vlastite psihičke i fizičke individualnosti. Može biti i sinonim za egoizam.
Egoyan, Atom, kanadski filmski redatelj, scenarist, producent i montažer armenskog podrijetla (Kairo, 19. VII. 1960). Jedan od najuglednijih svjetskih suvremenih autora, razvio je osebujnu poetiku meditativno-oniričke atmosfere i složene naracije koja obično uključuje barem dvije vremenske razine,… Nastavi čitati →
Egressy, Gábor, mađarski glumac (Sajólászlófalva, 3. XI. 1808 – Budimpešta, 30. VII. 1866). Poznat po nastupima u Shakespeareovim dramama Hamlet, Macbeth, Rikard III., Otelo i dr. Jedan od utemeljitelja Narodnoga kazališta u Budimpešti. Objavio knjige:… Nastavi čitati →
Egtved, područje u Danskoj kod Koldinga. Pri iskopavanju gomila iz starijega brončanog doba pronađen lijes načinjen od debla s očuvanom odjećom te nakitom i posuđem.
egzacerbacija (kasnolatinski) 1. med Pogoršanje bolesti ili bolesnog stanja. 2. Ogorčenost, ozlovoljenost.
egzaktan (latinski), točan, savjestan, potpun, precizan, brojčano određen. Egzaktne znanosti, discipline koje teže tome da se određena spoznaja točno odredi, matematički i eksperimentalno izloži i dokaže. Tipično npr. za: matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, astronomiju i dr.
egzaltacija (latinski), uzdizanje, slavljenje, veličanje, oduševljenje; zanos, duhovni polet sličan entuzijazmu, ali kratkotrajan i bez dubljih misli, s naglašenom maštom i čuvstvom. U stanju egzaltacije čovjek može učiniti velike stvari, ali je zanos prolazan.
egzaminator, osoba koja provjerava znanje ili pojedine vještine ispitanika (egzaminanda). U anglosaskom pravu, osoba (tužitelj ili branitelj) koja u unakrsnom ispitivanju ispituje svjedoka ili sudskog vještaka kojega je pozvala druga stranka s ciljem diskreditiranja ili pojašnjenja upravo obavljenog… Nastavi čitati →
egzantem (grčki exantheo: procvjetati), kožni osip. Nastaje kod nekih kožnih bolesti (ospice, kozice, škrlet, rubeola, pjegavac), alergijskih stanja, krvnih bolesti (purpura). Exanthema subitum, roseola infantum, tzv. “šesta bolest”, kratkotrajna akutna virusna bolest djece. Prati je visoka tjelesna temperatura… Nastavi čitati →
egzarh (grčki: vojvoda, odličnik). 1. Vojni zapovjednik bizantskog egzarhata kojemu je povjerena i civilna uprava. 2. U starokršćanskoj crkvenoj hijerarhiji naziv za crkvenog dostojanstvenika višeg od metropolita. 3. U XIX. st. naslov primasa Bugarske crkve.
egzarhat (srednjovjekovni latinski: exarchatus), u Bizantskom Carstvu, upravno-teritorijalna jedinica na čelu s vojnim i civilnim zapovjednikom → egzarhom. U Italiji i sjevernoj Africi car Mauricije (582–602) ustrojio je egzarhate sa sjedištima u Ravenni i Kartagi.… Nastavi čitati →
egzartikulacija (latinski ex: iz, articulus: članak, zglob), amputacija u zglobu, operacija kod koje se dio ili čitav ekstremitet odstranjuje u zglobu. Izvodi se kad nije moguće učiniti klasičnu amputaciju. Loše strane egzartikulacije su: komplicirano pokrivanje batrljka mekanim dijelovima, otežano zbrinjavanje protezom.
egzedra (grčki eksedra: trijem). 1. Polukružna klupa na otvorenom prostoru. 2. U antičkim građevinama prostor, najčešće polukružan s klupama, otvoren prema dvorani ili povećoj prostoriji. 3. U kršćanskom graditeljstvu egzedra označuje konhu, oltarnu nišu, apsidu; polukružni niz klupa… Nastavi čitati →
egzegeza (grčki), tumačenje tekstova, pretežno antičkih ili teoloških autora; biblijska egzegeza, filološko-teološka disciplina, razvila se kod Židova uz tumačenje ranih hebrejskih tekstova (Kabala, Midras, Talmud); u ranom kršćanstvu, primjena alegorijske egzegeze, u kojoj se u tekstovima tražio skriveni,… Nastavi čitati →