eozoik, era u kojoj su se pojavila prva živa bića.
eozoon, mineralne tvorevine u arhajskim metamorfnim stijenama koje podsjećaju na fosile. Dugo se pogrešno smatralo da takve tvorbe iz škriljevaca Kanade predstavljaju stvarne okamine.
ep (grč. epos priča), opširno narativno djelo u stihovima. U epovima se ugl. obrađuju teme od iznimna značenja za zajednicu ili narod u kojima nastaju. Građa se crpi iz mitologije ili povijesti, kao i iz usmene predaje, legendi ili nekih… Nastavi čitati →
epakta (grč. epaktos dodan), broj dana koji je protekao od posljednjega mladog Mjeseca do nekoga određenog datuma. Znači i starost Mjeseca na neki određeni dan. Nekada se e. računala s početnim danom 22. ožujka, a danas se računa od 1. siječnja.
Epaminonda, tebanski vojskovođa (oko ←420–←362). Pobijedio Spartance kraj Leuktre (←371), oslobodio Arkadiju i zauzeo Lakoniju (←370). Poginuo u boju sa Spartancima kraj Mantineje. Njegovom smrću okončana je premoć Tebe.
eparhija (grč. namjesništvo, pokrajina) 1. Područje kojim je u doba rim. i biz. vlasti upravljao eparh. 2. U Ist. crkvi, administrativna pokrajina kojom upravlja episkop (dijeceza).
Epe, grad i luka u sav. državi Lagosu, jz Nigerija, na obali lagune Kekki, 65 km si od Lagosa;118 300 st. Proizvodnja motornih čamaca. Ribarstvo. Sabirni centar za izvoz poljoprivr. proizvoda (kasava, kokosov orah, povrće, kakao i dr.),… Nastavi čitati →
Epej, jedan od fokidskih vođa u Trojanskome ratu, poznat po tomu što je konstruirao drvenoga trojanskoga konja.
epentetsko l, naziv za l naizgled umetnuto u onim riječima u kojima se u prošlosti jotira p, b, m, v: snoplje (po tvorbi snop-je), dublji (: dub-ji), grmlje (: grm-je), obnovljen (:… Nastavi čitati →
epenteza, umetanje jednoga ili više glasova unutar riječi, gdje taj umetak nema vidljiva objašnjenja. Npr., u glagolu žderati takva je epenteza d, a zapravo je ono došlo po analogiji iz oblika ždrati, ždrijeti, gdje je također… Nastavi čitati →
Épernay, grad 25 km j od Reimsa, dep. Marne, regija Champagne-Ardenne, si Francuska, uz r. Marnu; 27 800 st. Uz Reims, gl. središte vinogradarskog područja Champagne. Izgrađen na krednim stijenama u kojima su prokopani o. 50 km dugi… Nastavi čitati →
EPH-gestoza (akr. od edem, proteinurija, hipertenzija; lat. gesto nositi), preeklampsija, teška bolest kasne trudnoće koju čini trijas simptoma: edem (opće oticanje trudnice, napose ruku i nogu), proteinurija (povećana količina bjelančevina u mokraći) i hipertenzija (povišen krvni tlak). Može dovesti… Nastavi čitati →
Ephemerides Zagrabienses, prve novine u Hrvatskoj na lat. jeziku; izlazile 1771. u Zagrebu, subotom na 4 stranice. Izdavač i nakladnik A. Jandera objavio 50 brojeva; nijedan se nije sačuvao.
epicentar (grč.), mjesto na površini Zemlje okomito iznad žarišta (hipocentar) potresa u kojem se on najjače osjeća.
epicikl (grč.), kružnica po kojoj se u geocentričnom sustavu giba planet, a središte te kružnice istodobno se giba po obodu veće kružnice (deferent) kojoj je Zemlja središte. Pojam epicikla uveo je u astronomiju Hiparh, a rabio ga je i Ptolemej.
epicikloida (grč.), ravninska krivulja koju opisuje neka točka na kružnici kada se kružnica kotrlja po nekoj drugoj (fiksnoj) kružnici s njezine vanj. strane.
Epidaur (grč. Epídauros), drevni grč. grad na si Peloponezu, čuven po svetištu boga Asklepija. Sačuvano kazalište (za više od 30 000 gledatelja).
epidemija (grč. epi na, demos narod), pošast, nagla pojava neke zarazne bolesti među većim brojem stanovnika nekog područja (npr. gripa, kolera, trbušni tifus). Takva pojava u životinja naziva se epizootija.
epiderma (grčki: epi na, derma koža; latinski: epidermis) 1. med Pokožica, pousmina ili vanjski sloj kože, oroženi mnogoslojni pločasti epitel kože. Najdeblji je na dlanovima i stopalima. Sastoji se od 6 slojeva. 2. U zoologiji vanjski, površinski sloj… Nastavi čitati →
