BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Hedwig, Johann, njemački liječnik i botaničar (Kronstadt, danas Braşov, Rumunjska, 8. XII. 1730 – Leipzig, 18. II. 1799). Profesor botanike u Leipzigu od 1786. Proučavao i klasificirao mahovine. Posmrtno mu je objavljena knjiga Vrste lisnatih mahovina (1801).
Heer, Oswald, švicarski botaničar i entomolog (Niederuzwil, kanton St. Gallen, 31. VIII. 1809 – Lausanne, 27. IX. 1883). Bavio se proučavanjem fosilnih biljaka i kukaca. Obradio fosilne kukce iz Radoboja u Hrvatskom zagorju.
Hegar, Alfred, njem. ginekolog (Darmstadt, 6. I. 1830 – Oderried, 5. VIII. 1914). Bavio se operativnom ginekologijom, zaslužan za izum mnogih novih instrumenata. Usavršio mnogobrojne ginekološke operacije te palpatornu ginekološku dijagnostiku.
heidelberški čovjek, jedan od najstarijih predstavnika eur. praljudi (Archanthropi) kojih su ostaci (donja čeljust) otkriveni 1907. u Maueru kraj Heidelberga (Njemačka); pripisuju se sr. pleistocenu,; taksonomijski spada u tip Homo erectus.
heilitis (grč. heilos usna), upala rumenog dijela usne. Može nastati zbog preosjetljivosti na ultraljubičasto zračenje ili na neke sastojke kozmetičkih preparata. Očituje se otokom, boli i crvenilom. Postoji gnojni i eksfolijativni oblik.
heilognatopalatoshiza (grč. heilos usna, gnatos vilica; lat. palatum nepce; grč. shisis rascjep), komplicirani urođeni rascjep gornje usnice, čeljusti i nepca. Praćen je poremećajima u ishrani i govoru. Uzroci h. mogu biti mutacije gena, aberacije kromosoma, vanjski teratogeni ili mnogobrojni nasljedni… Nastavi čitati →
heiloplastika (grč.), kirurška rekonstrukcija ozlijeđene ili prirođeno rascijepljene usnice.
Heitzmann, Karlo (Carl), austr. i amer. liječnik, dermatolog i patolog (Vinkovci, 2. X. 1836 – Rim, 6. XII. 1896). Jedan od osnivača Amer. udruge dermatologa, poznat po vrsnim ilustracijama u dermatološkim i anatomskim udžbenicima i… Nastavi čitati →
Helicobacter pylori, vrsta gram-negativne bakterije spiralnog oblika s višeslojnim bičevima iz roda Helicobacter, por. Spirillaceae. Kolonizira želučanu sluznicu oštećujući epitel pa je jedan od uzročnika kroničnoga gastritisa, ulkusne bolesti želuca i dvanaesnika te karcinoma želuca. Prenosi se… Nastavi čitati →
helikobakter (grč.), Helicobacter pylori, spiralna bakterija; uzrokuje gastritis te povećava rizik od karcinoma želuca; liječi se antibioticima.
Heliodor, grč. liječnik (←I. st. – I. st.). Autor izgubljene didaktičke pjesme u čijih se šesnaest sačuvanih stihova govori o ljekovitom izvoru u Italiji. Možda je onaj isti kojega Galen navodi kao liječnika optuženog da je pripremao otrove.
Heliodor, grč. kirurg (I. st.). Sljedbenik tzv. pneumatičke liječničke škole, autor priručnika o kirurgiji, o čemu podatke nalazimo kod Oribasija.
heliofiti (grč. helios sunce, phyton biljka), biljke sunca, svjetla; supr. biljke sjene ili skiofiti.
helioterapija (grč.), liječenje prir. Sunčevim zračenjem. Infracrvene zrake djeluju toplinski, ultraljubičaste imaju mnogostruko djelovanje, a vidljive zrake utječu na neurovegetativne i hormonske reakcije te na bioritam.
heliotropizam ili fototropizam → tropizam
Hellriegel, Hermann, njem. agrokemičar (Mausitz, 21. X. 1831 – Bernburg, 24. IX. 1895). Bavio se agrokemijom i ishranom bilja dušikom. Ustanovio da bakterije koje žive na kvržicama korijenja lepirnjača (Fabaceae) vežu slobodni dušik iz zraka.
Helmholtz, Hermann (Ludwig Ferdinand), njemački fizičar i fiziolog (Potsdam, 31. VIII. 1821 – Charlottenburg/Berlin, 8. IX. 1894). Pridonio akustici, optici, mehanici, znanosti o elektricitetu i fiziologiji. Formulirao zakon održanja energije (1847) neovisno o J. Jouleu i… Nastavi čitati →
helminti (grč. helmins, helmintos glista), nesistematski naziv za više tisuća raznih parazitskih “crva”, odn. plošnjaka (Platodes) i oblića (Nematoda), npr. gliste, trakavice, metilji.
helmintijaza ili helmintoza (grč.), bolest ljudi ili životinja koju izazivaju helminti.
helmintologija (grč. helmins), dio humanomedicinske i veterinarske parazitologije koji se bavi proučavanjem helminata.
