BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Helmont, Jan Baptista van, belg. kemičar, fiziolog i liječnik (Bruxelles, 12. I. 1580 – Vilvoorde, 30. XII. 1644). Zaslužan za otkriće ugljičnog dioksida. Osnivač ijatrokemije. Prvi uporabio izraz gas za plin. Odredio specifičnu težinu mokraće,… Nastavi čitati →
heljda (tur.) (Fagopyrum vulgare), jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije; iz por. dvornika (Polygonaceae), grmovi penjačice, uzgojena i podivljala vrsta; povijuša gajena h. (F. sagittatum) uzgaja se radi hranjivih sjemenki, po sastavu sličnih žitaricama.
hemangiom (grč. haima krv, angeion posuda, oma oteklina), dobroćudni tumor građen od sitnih kapilara ili većih, proširenih krvnih žila. Najčešće se nalazi u koži.
hemartros (grč. haima krv, artron zglob), krvarenje u zglob. Može nastati kao posljedica ozljede ili spontano, najčešće kod hemofilije. Zglob je bolan, otečen, a kretnje su ograničene.
hematemeza (grčki: haima krv, emesis povraćanje), povraćanje većih količina krvi zbog krvarenja iz arodiranih krvnih žila jednjaka, želuca ili dvanaesnika (najčešći uzroci: želučani vrijed, rak želuca ili ciroza jetre).
hematogen (grč. haima krv, genesis postanak), krvotvoran. Onaj koji stvara krv, koji je proizveden ili dolazi iz krvi.
hematokela (grč. haima krv, kele oteklina), nakupljanje sukrvave tekućine unutar ovojnica testisa. Nastaje najčešće kao posljedica ozljede ili rjeđe tumora testisa. Liječenje ovisi o osnovnoj bolesti koja je dovela do h.
hematokrit (grč. haima krv, krinein izdvajati) 1. Postotak stanica u ukupnoj krvi (40–52% u muškaraca i 37–47% u žena). Povišenje h. naziva se hemokoncentracija, a smanjenje h. hemodilucija. 2. Kalibrirana cjevčica u kojoj se centrifugiranjem odvaja stanični dio krvi od nestaničnoga.
hematologija (grč.), grana medicine koja proučava krvotvorni sustav (krvotvorne organe – koštanu srž, timus, slezenu i limfne čvorove, te krvne stanice) kao i njegove bolesti i poremećaje.
hematom (grč. haima krv, oma oteklina), zatvorena masa obično zgrušane krvi izvan krvnih žila unutar tkiva, organa ili anatomskog prostora, najčešće zbog ozljede krvnih žila. Potkožni h. je modrica.
hematomijelija (grč. haima krv, mielos moždina), krvarenje u kralježničnu moždinu, najčešće kao posljedica ozljede, kod poremećaja zgrušavanja krvi ili kao komplikacija u porođaju. Može dovesti do paraplegije, a kod krvarenja u vratnu moždinu i do smrti.
hematotoraks (grč.), krvarenje u prsnom košu; najčešći uzrok su ozljede arterija kod prijeloma rebara; liječi se punktiranjem ili drenažom.
hematurija (grč. haima krv, uron mokraća), prisutnost krvi u mokraći. Najvažniji poremećaji koji mogu dovesti do pojave h. jesu poremećaji u zgrušavanju krvi, bolesti bubrega te bolesti odvodnih putova mokraćnog trakta.
hemeralopija (grč. hemera dan, alaos slijep, ops oko), noćna sljepoća, tzv. kokošje sljepilo, nemogućnost viđenja u sumraku. Javlja se kod nekih bolesti mrežnice ili zbog nedostatka vitamina A.
hemianopsija (grč. hemi upola, opsis gledanje), ispad polovice vidnog polja na oba oka. Može biti raznostrana ili istostrana, gornja ili donja, ovisno o leziji u vidnome živcu i vidnome putu do kore velikog mozga.
hemiplegija (grč. hemi upola, plege kap), potpuna ili gotovo potpuna oduzetost ili kljenut jedne polovice tijela s odgovarajućim udovima. Nastaje najčešće kao posljedica cerebrovaskularnog inzulta (moždane kapi), tumora ili hematoma unutar lubanje, upalnih procesa ili multiple skleroze.
hemoblastoze (grč. haima krv, blastos klica), stariji naziv za bolesti u kojima se događa zloćudan rast i bujanje stanica krvotvornih organa (npr. limfomi, leukemije). Podjele h. zasnivaju se na vrstama stanica koje prevladavaju u histološkoj slici.
hemodijaliza (grč. haima krv, dia kroz, liein osloboditi) ili dijaliza, postupak kojim se pomaže ili nadomještava funkcija bubrega u konstantnom održavanju sastava i volumena tjelesnih tekućina. Izvodi se primjenom polupropusnih membrana u izvantjelesnim aparatima ili se za h. mogu… Nastavi čitati →
