BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
herpesvirusi (grč. herpein puzati, gmizati; lat. virus otrov; sluz), por. virusa u koju spadaju: virus herpesa simpleksa tip 1, virus herpesa simpleksa tip 2, virus varicella-zoster, citomegalovirus, Epstein-Barrov virus te herpesvirus 6. H. izazivaju herpetični… Nastavi čitati →
herpetologija (grč. herpein puzati, gmizati, logos riječ, govor), grana zoologije koja se bavi proučavanjem gmazova (reptila) i vodozemaca (amfibija).
Hershey, Alfred Day, američki bakteriolog i genetičar (Owosso, Michigan, 4. XII. 1908 – Syosset, New York, 22. V. 1997). Direktor Odjela za genetiku Instituta Carnegie u Washingtonu (1962–74). S M. Delbruckom i S. Luriom podijelio… Nastavi čitati →
Hertwig, Oscar, njemački zoolog i anatom (Friedberg, Hessen, 21. IV. 1849 – Berlin, 25. X. 1922). Sveučilišni profesor u Jeni i Berlinu. Prvi opisao oplodnju životinjskog jajeta, diobu stanica, redukciju kromosoma, ulogu stanične jezgre.
Hertwig, Richard, njem. biolog (Friedberg, 23. IX. 1850 – München, 3. X. 1937). Oscarov brat. Zaslužan za razvoj teorije o zametnim listićima odn. da su sva tkiva i organi nastali od triju osnovnih zametnih listića.… Nastavi čitati →
hesenska mušica ili pšenična šiškarica (Mayetiola destructor), dugačka i vitka, slična komarcu, iz por. šiškarica (Cecidomyidae); velika štetočina na žitaricama (osim zobi); ženka snese 80–150 jajašca u stabljiku, uz koljence; ličinke sišu sok izazivajući zadebljanja i slabljenje biljke.
hesperornis (grč.), rod izumrlih beskrilih ptica iz gornje krede Sjev. Amerike.
Hess, Walter Rudolf, švic. oftalmolog i fiziolog (Frauenfeld, 17. III. 1881 – Muralto, 12. VIII. 1973). Dobitnik Nobelove nagrade 1949. (s A. E. Monizom) za fiziologiju ili medicinu. Proučavao autonomni živčani sustav te ulogu mozga… Nastavi čitati →
heterodupleks (grč. heteros; lat. duplex dvostruk) 1. Bilo koja nukleinska kiselina s dvostrukom uzvojnicom u kojoj su uzvojnice iz različitih izvora (različitih vrsta). 2. Nukleinska kiselina u kojoj je jedna uzvojnica deoksiribonukleinskog, a druga ribonukleinskog podrijetla.
heterofilija (grč. heteros; phylon list), pojava različitih vrsta listova na raznim granama tijekom razvitka biljke; npr. lišće bršljana na granama koje će cvjetati razlikuje se od lišća na drugim granama; pojava h. os. česta u vodenih biljaka.
heterogamija (grč.), spajanje heterogameta, tj. muških i ženskih spolnih stanica koje se ne razlikuju samo fiziološki, nego i morfološki, po svojem obliku i veličini.
heterogonija (grč. heteros), stanje u biljaka gdje postoje dvije ili tri vrste cvjetova koji se razlikuju u duljini prašnika; također, h. je smjenjivanje jedne spolne i nekoliko partenogenetskih generacija u životinja; izmjena generacija.
heterokromosom ili alosom (grč.), kromosom koji je različit od redovnog ili tipičnog; to je spolni kromosom, npr. X i Y.
heteromorfan (grč.), koji je raznih oblika u razno vrijeme, raznoobličan, različit; npr. kromosomi raznih veličina i oblika; ili, smjenjivanje diploidnih i haploidnih faza u morfološki različitim generacijama; supr. izomorfan.
heteromorfoza (grč.), proizvodnja nekog dijela u abnormalnom obliku; također, regeneracija pri kojoj se novi dio razlikuje od izgubljenog, npr. umjesto izgubljenog oka u raka se razvije ticalo; supr. homomorfoza.
heteroseksualnost (grč.), prirodna usmjerenost spolnog nagona prema odrasloj osobi suprotnog spola uz cjelokupno prir. ponašanje u spolnom životu.
heterosporija (grč.), stvaranje dvovrsnih spora, manjih i većih (mikrospora i makrospora) u nekih papratnjača.
heterostilija (grč. heteros drugi, stylos stup), pojava različitih vrsta cvjetova na biljkama iste vrste koji se međusobno razlikuju položajem i duljinom prašnika prema tučku, što je jedna od prilagodbi koja pogoduje heterogamiji ili stranom oprašivanju.
heterotermija (grč.), pojava da temperatura tijela nekih životinja ovisi o temperaturi okolice; heterotermne, hladnokrvne ili poikilotermne životinje; supr. homeotermne životinje.
heterotrofija (grč. heteros drugi, trofein hraniti), prehrana organizama gotovim org. tvarima zbog njihove nesposobnosti da sami proizvedu svoju hranu (čovjek, sve životinje, parazitske biljke); supr. autotrofija.
