BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
hidronefroza (grč.), proširenje bubrežne nakapnice i bubrežnih čašica zbog smetnje istjecanju mokraće na razini mokraćovoda ili distalnije. H. može nastati zbog prirođenih anomalija mokraćovoda, zbog mokraćnih kamenaca, upalnih ili tumorskih procesa te pritiska izvana. Najčešća je komplikacija gnojna upala. H. se obično liječi kirurški.
hidrops (grč. hidrops vodena bolest), nenormalno nakupljanje tekućine u tkivima i tjelesnim šupljinama. Postoji generalizirani h. kao posljedica zatajenja rada srca, h. fetusa u hemolitičkoj bolesti fetusa, intermitentni h. zgloba te h. labirinta u unutar. uhu.
hidrosadenitis (grč. hidros znoj, aden žlijezda), upala žlijezda znojnica; javlja se najčešće u području pazuha kao gnojna upala. Liječi se antibioticima ili kirurškom incizijom i drenažom gnojnog sadržaja.
hidroterapija (grč.), liječenje vodom raznih temperatura i agregatnih stanja. Voda može djelovati toplinom, mehanički i kemijski. Hidroterapija se provodi u kadama, bazenima, pod tuševima ili polijevanjem.
hife (grč.), dugačke niti stanica koje grade micelij gljiva, odn. njihovu steljku (thallus).
higijena (grč.), zdravlje, znanost o zdravlju, očuvanju i unapređivanju zdravlja te o ulozi i značenju biol., ekon., kult., prosvj. i drugih čimbenika u održavanju zdravlja pojedinca i skupina (individualna h., h. okoliša, komunalna, školska, h. hrane i prehrane, h. rada,… Nastavi čitati →
higrofiti (grč. hygros vlažan, phyton biljka), biljke koje najbolje uspijevaju u uvjetima velike vlažnosti.
higrom (grč.), dobroćudan tumor građen od širokih limfnih prostora ispunjenih bistrim tekućim sadržajem. Češći je u djece, a javlja se na vratu ili u području pazuha.
hijaloplazma (grč.), temeljna stanična prozirna, viskozna tvar, dio citoplazme.
hijaluronidaza, bilo koji od triju enzima što kataliziraju razgradnju hijaluronske kiseline. H. olabavljuje strukture potpornog i vezivnog tkiva, olakšava izmjenu tekućine između tkiva i krvnih žila te olakšava prodiranje spermija u jajnu stanicu. H. se nalazi u slezeni i… Nastavi čitati →
hijaluronska kiselina, polisaharid sastavljen od acetil-glukozamin-glukuronida. Sastavni dio osnovne tvari u međustaničnim prostorima. Razgrađuje ju enzim hijaluronidaza koji se nalazi u mikroorganizmima i životinjskim tkivima.
hijazam (grč.) 1. Pjesnička figura, podvrsta antiteze, kod koje se dva para riječi, što korespondiraju sintaktički ili sadržajno, postavljaju ukršteno, zrcalno drugi par prema prvome (npr. Prostaci i gospodo, bogati i siromašni; Teška gvožđa i falake grozne); takvo… Nastavi čitati →
hijene (grč. preko lat.), Hyaenide, por. životinja iz trop. krajeva Afrike, sr. i zap. Azije, iz reda zvijeri (Carnivora). Noćni strvinari, smrde i zavijaju. Vrste: prugasta (Hyaena hyaena), smeđa (Hyaena brunnea), pjegava h. (Crocuta crocuta).… Nastavi čitati →
hikori (amer. engl. iz algonkinskoga), karija, hikorija, hikraja, pekan (Carya illinoënsis), vrsta listopadnog drveta iz por. oraha (Juglandaceae), podrijetlom iz Sjev. Amerike; drvo čvrsto, tvrdo i elastično, služi u proizvodnji dijelova namještaja, skija, vesala, saonica i sl.; jestiva… Nastavi čitati →
Hill, Archibald Vivian, engl. fiziolog i biokemičar (Bristol, 26. IX. 1886 – Cambridge, 3. VI. 1977). Dobitnik Nobelove nagrade 1922. (s O. Meyerhofom) za fiziologiju ili medicinu. Bavio se fiziologijom mišića i dokazao da mišići proizvode toplinu.
hilus (grč. chylós sok), mliječ, emulzija u limfnim kapilarama resica tankog crijeva; sastoji se od limfe i masti apsorbirane iz crijevnog sadržaja.
hilus (lat. hilum), uleknuće na površini nekih organa (npr. pluća, bubreg), kroz koje u taj organ ulaze arterije i živci, a izlaze vene i odvodni kanali.
himen (grč.), djevičnjak; tanka opna koja djelomično zatvara otvor rodnice. Može imati različite oblike. Prigodom prvoga spolnog odnosa h. bude u pravilu razderan, a nakon prvog porođaja ostanu samo kvržice.
himenij, sloj tkiva koji nosi spore u gljiva askomiceta i bazidiomiceta. Nastaje od krajnjih stanica nitastih tvorbi (hifa) vegetativnog tijela (talusa).
