BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
himera 1. (Chimaera monstruosa), riba iz reda prastarih hrskavičavih riba cjevoglavki, srodna morskim psima Živi na većim dubinama, u Sredozemnom je moru rijetka. 2. Organizam koji se sastoji od stanica dvaju genetskih organizama iste ili različitih vrsta, najčešće se koristi u eksp. embriologiji.
himotripsin → kimotripsin
himus (grč. chimos sok), rijedak kašast sadržaj tankog crijeva, sastoji se od probavljenih i neprobavljenih dijelova hrane i probavnih sokova, od kojih mu žuč daje žutu boju.
hiostrongiloza, bolest svinja koju izaziva maleni crvenkasti oblić Hyostrongylus rubidus koji dospije u svinjski želudac.
hipalgezija (grčki: hypó ispod, algos bol) → analgezija
hiperaciditet ili hiperacidnost (grč.), povećano lučenje želučane kiseline. Javlja se kod hiperplazije želučanih G-stanica, hipersekrecijske gastropatije te kod gastrinoma (Zollinger–Ellisonov sindrom). H. prati pojava vrijeda u želucu ili dvanaesniku.
hiperalgezija (grčki: hypér iznad, algos bol), prekomjerna osjetljivost na bol.
hiperemeza (grč.), prekomjerno, obilno, često i dugotrajno povraćanje. Najčešće se javlja u trudnoći, ali i u nekim patološkim stanjima kao što su bolesti središnjega živčanog sustava ili akutne bolesti probavnog sustava.
hiperemija (grč.), prepunjenost krvnih žila krvlju. Postoji aktivna h. koja nastaje zbog prekomjernog priljeva arterijske krvi, te pasivna h. pri otežanom otjecanju venske krvi iz tkiva. Organi zahvaćeni h. su povećani, čvršći i teži zbog povećane količine krvi koju sadrže.
hiperestezija (grč.), pojačana osjetljivost na dodir. Umjesto dodira osjeća se trnjenje ili pojačan osjet uz osjećaj neugodnosti. H. može nastati zbog oštećenja perifernoga ili središnjega živčanog sustava.
hiperglikemija (grč.), povećanje razine glukoze u krvi (iznad 6 mmol/L). Prolazno se javlja nakon obilna obroka (alimentarna h.), a inače zbog nedostatka inzulina (u šećernoj bolesti, u stanjima šoka, cerebralnog inzulta). Neliječena, može dovesti do dijabetičke kome.
hiperhidroza (grč.), pojačano, prekomjerno znojenje. Postoji opća h. koja se javlja u nekih poremećaja štitne žlijezde ili središnjega živčanog sustava, te lokalizirana h. koja obično zahvaća dlanove, stopala i područje pazuha, a uzrokuju je psihogeni čimbenici.
hiperkeratoza (grč.), prekomjerno orožnjavanje kože uz zadebljanje rožnatog sloja epidermisa. Česta pojava u nekim kožnim bolestima.
hiperkineza (grčki: hypér iznad, kínēsis kretanje), zajednički naziv za nenormalno pojačane nevoljne pokrete mišića, najčešće u nekih bolesti središnjega živčanog sustava (→ koreja).
hiperlipidemija (grč.), skupni naziv za povećanje svih ili bilo kojih masnih tvari u krvi (trigliceridi, kolesterol, lipoproteini). Može nastati u sklopu nekih dijeta, bolesti jetre ili bubrega te kao nasljedna bolest (porodična hiperlipoproteinemija).
hipermetamorfoza (grč.) 1. Vrlo brza promjena misaonih aktivnosti koja vodi u mentalnu razdvojenost i konfuziju, a čini gl. element u maniji. 2. Pretjerana pozornost na vizualne podražaje.
hipermetropija → dalekovidnost
hipernefrom (grč.), zloćudni tumor bubrega (Grawitzov tumor). Najčešća vrsta bubrežnoga karcinoma, dvaput je češći u muškaraca nego u žena. Liječi se kirurški.
hiperoksija (grč.), prezasićenost organizma kisikom. Nastaje najčešće zbog izlaganja visokim koncentracijama kisika, npr. u hiperbaričnim komorama.
hiperostoza (grč.), lokalizirani izraštaj kosti koji najčešće nastaje zbog ozljede, upale ili degenerativne promjene koštanog tkiva.
