BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
intramuskularan (lat.), koji se nalazi unutar mišića; koji se daje u mišić (npr. injekcija).
intraokularne leće, implantati s optičkom funkcijom koji se nakon operativnog odstranjivanja katarakte (ekstrakapsularne ekstrakcije) usađuju u prednju ili stražnju očnu sobicu. Izrađuju se od inertne plastične mase (akrilata). Usađuju se primarno, u istom zahvatu odstranjenja leće, ili sekundarno, naknadno.… Nastavi čitati →
intravenski ili intravenozan (lat.), koji se nalazi unutar vene; koji se daje u venu (npr. injekcija).
introdukcija (lat.) 1. glazb Uvod obično u prve stavke instrum. djela (simfonija, sonata, kvartet), redovito kratak, u polaganu tempu. U starijoj operi naziv za prvu vokalnu točku nakon uvertire, a poslije katkad isto što i operna uvertira. 2. zool Unošenje… Nastavi čitati →
intron(i) (od engl. intragenic regions), umetnuta sekvencija, nekodirajući dio genskoga slijeda prekursorne glasničke ribonukleinske kiseline (RNK). Nalaze se pretežito u genima viših eukariota. Mogu varirati u duljini od 10–20 do više od stotine tisuća parova baza. I. prekidaju egzone… Nastavi čitati →
intubacija (lat.), uvođenje cijevi u šuplje organe tijela kroz nos, usta, ali po potrebi i kroz ždrijelo, grkljan i dušnik. I. se provodi radi dijagnostike, liječenja ili anestezije.
intumescencija (lat.) 1. med Normalno ili patološko odebljanje tkiva (oteklina) na nekom organu. 2. bot Odebljanje na kori mladih grana, korijena ili na listu u obliku sitnih kvržica koje rastući probiju epidermu i izbiju na površinu u obliku rasute hrpice… Nastavi čitati →
invaginacija (lat.) mat Uvrnuće jednog dijela neke strukture u dubinu (npr. uvlačenje stijenke tankog crijeva u debelo; i. stanične ovojnice; i. slobodnih epitelnih površina u embriogenezi).
invalid (lat.), osoba koja je potpuno ili djelomično izgubila radnu sposobnost; osoba koja ima od rođenja ili zbog bolesti tjelesno ili duševno oštećenje. Invalid rada, osoba kojoj je trajno ili za duže vrijeme potpuno ili djelomično smanjena radna sposobnost… Nastavi čitati →
inverzija (lat.) 1. Obrat, obrnutost, premetanje, preokretanje. 2. gram Premet, premetnuti red; obrnuti red riječi ili rečenica, čime se dobiva drugačija intonacija rečenice, a time i posebno značenje. 3. mat Višeznačni pojam, u kombinatorici znači neprirodni poredak elemenata neke permutacije,… Nastavi čitati →
involucija (latinski: involutio od involvo zamotati) 1. med Smanjenje funkcionalno specifičnoga tkiva u nekom organu koje može rezultirati smanjenjem čitavog organa. Najčešće je uvjetovana hormonskim promjenama. 2. biol Slabljenje ili propadanje nekog organa ili organizma. 3. mat Svako preslikavanje koje… Nastavi čitati →
inzulinom, tumor gušterače.
inzult (lat.) med Nagao poremećaj neke tjelesne funkcije (npr. apoplektični i. ili moždana kap; kardiovaskularni i.).
injekcija (lat.) 1. med Ubrizgavanje tekuće tvari, najčešće lijeka, u određeni dio tijela. 2. Farmaceutski pripravak (otopina) za ubrizgavanje.
iontoforeza (grč.), unošenje putem galvanske struje ljekovitih tvari u tijelo kroz kožu i sluznicu, čime one djeluju na kožu, potkožno tkivo te na strukture oko zglobova.
ipekakuanha (iz jezika tupi-guarani, preko port.), Uragoga ipecacuancha, biljka vlažnih šuma Brazila iz por. broćeva (Boraginaceae). Korijen i. sadrži imetin i druge alkaloide pa u ljekarstvu služi kao emetik, ekspektorans i u liječenju amebne dizenterije.
ipurače (Hippuridaceae), por. sa samo jednom vrstom, borak (Hippuris vulgaris), trajne vodene biljke s cjevastom, člankovitom, golom stabljikom, s linealnim cjelovitim listovima, bez palistića; cvjetovi mali, neugledni, dvospolni.
iradijacija (lat.) 1. Isijavanje, zračenje, sijevanje, zrakasto širenje, osvjetljivanje, žarenje. 2. fiz Optička pojava, pri kojoj svijetli predmeti na tamnoj podlozi izgledaju veći nego u stvarnosti. 3. med Širenje osjećaja boli izvan granica oboljelog organa ili dijela tijela.
ireverzibilnost (lat.), nepovratnost; nemogućnost vraćanja u početno stanje; svojstvo i. karakterizira razvojne procese (evolucija, embrionalni razvoj); ireverzibilni proces, proces koji se spontano može odvijati samo u jednom smjeru.
iridektomija (grč.), kirurško izrezivanje dijela šarenice u čitavoj njezinoj debljini. Najčešće se izvodi u sklopu operacija katarakte, glaukoma ili odstranjenja tumora šarenice.