BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
kanibalizam (španj. Canibales indijansko pleme Caraibi), ljudožderstvo, antropofagija; pojava da čovjek zbog gladi, ili zbog stjecanja magijskih moći, jede ljudsko meso. Javlja se na pretpov. stupnju i ranijoj antropološkoj razini razvoja, a i poslije u iznimnim, ekstremnim uvjetima. U psihijatriji… Nastavi čitati →
kanila (lat. canna trska), cijev koja se uvodi u neku tjelesnu šupljinu, cjevasti organ ili žilu. Ovisno o namjeni, može biti od kovine, gume ili plastične tvari. Katkad se pojam k. miješa s ostalim cjevastim instrumentima (igla, kateter, troakar).
kankroid (lat. cancer rak; grč. eidos oblik) 1. Zastarjeli naziv za rak kože sr. stupnja malignosti. 2. Tvorba nalik raku, karcinomu.
kantar (Spondyliosoma cantharus), sivac, vrsta riba koštunjača iz por. ljuskavki (Sparidae); obično živi na tvrdim hridinastim, šljunkovitim i koraljnim dnima uz obalu i uz brakove, od 5–150 m dubine; dug o. 25 cm; živi u Sredozemnome moru (uključivši Jadran).
kantarida, kukac iz por. mekokrilaca (Chantaridae), zeleni babak, poznat i kao “španjolska muha”. Sušenjem i mljevenjem dobiva se otrovan alkaloid kantaridin, kako se držalo, sredstvo za poticanje spolnog nagona, inače diuretik.
kanjac (tal.) (Serranus cabrilla), riba koštunjača iz por. lubina (Serranidae); živi pridneno na dubini do o. 100 m, u ist. Atlantiku i u Sredozemnome moru; naraste do 40 cm. U Jadranu obično dug o. 20 cm, crvenkasto-žute boje… Nastavi čitati →
kapar (trnoviti k., Capparis spinosa), primorski grm iz por. kaprica (Capparidaceae); raste na stijenama i zidinama; cvjetni pupovi osušeni i zdrobljeni ili spremljeni u octu služe kao začin.
kapilara (lat.) 1. Najtanja krvna žila koja spaja arteriole i venule, stvarajući obilato razgranatu mrežu u svim dijelovima tijela. Stijenke k. djeluju poput polupropusnih opni kroz koje se vrši izmjena raznih tvari, tekućina i plinova između krvi i tkivne tekućine.… Nastavi čitati →
kapilarioza, bolest domaćih životinja koju uzrokuju razne vrste valjkastih crva iz roda Capillaria. Osobito je česta u peradi, a izaziva proljev, anemiju, pa čak i smrt.
kapitalac, vrhunski primjerak neke lovine, u pravilu mužjak rogate životinje, jelen, srndać itd.
kapok (malajski), biljna žućkasta ili smeđa svilasta vlakna, dužine 1,3 cm, dobivena iz nutrine ploda “vunenog drveta” (por. bambusa, Bombaceae) koje raste u juž. Aziji, Africi, Indiji i Juž. Americi; upotrebljava se za punjenje jastuka i u tekst. ind.
Kaposi, Moritz, austrijsko-mađarski dermatolog (Kaposvár, 23. X. 1837 – Beč, 6. III. 1902). Izvorno prezime Kohn promijenio u Kaposi (u čast rodnome gradu). Profesor na Medicinskom fakultetu u Beču. Istaknuti predstavnik bečke dermatološke škole. Proučavao… Nastavi čitati →
Kaposijev sarkom, maligno bujanje kapilara i perivaskularnoga tkiva, najčešće u koži i sluznicama, te nekim unutarnjim organima (pluća). Uvjetovan imunogenetskim čimbenicima. Čest u osoba oslabjela imuniteta, osobito u bolesnika od AIDS-a (side). Opisao ga je → Moritz Kaposi još 1872. godine.
kapucini (Cebidae), por. širokonosih majmuna iz Juž. Amerike; na glavi im je dlaka uzdignuta u obliku kukme; dugi o. 50 cm, teški o. 3 kg.
kapura, drugi odjeljak želuca u preživača iz kojega se hrana vraća u usta.
karagana (rus. iz turkijskog; Caragana), rod s više od 20 vrsta listopadnih grmova iz por. leptirnjača (Fabaceae) iz Sibira i Mandžurije; često se uzgajaju kao ukrasne biljke C. frutescens i sibirska k. C. arborescens, čije su mlade mahune jestive,… Nastavi čitati →
karakal (od tur. kara kalak crno uho), (Lynx caracal), vrsta risa afričkih i jugoistočnoaz. šuma; mačka crnih ušesa od kojih svako ima po crni dugi čuperak, dok je tijelo životinje riđe, rujne boje.
karakara, južnoamer. ptica iz por. sokolova (Falconidae); grabljivica i strvinarka; ističu se velika (Phalcoboenus australis), pjegava (P. carunculatus) i crna (Daptrius ater).
karakul, skupocjeno kovrčavo krzno tek ojanjene janjadi karakulske ovce, iz Uzbekistana ili Afganistana; također astrahan ili perzijsko krzno.
