BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
koprologija (grč.), proučavanje izmetina (fekalija) u dijagnostičke svrhe.
Koprowski, Hilary, poljski i američki bakteriolog (Varšava, 5. XII. 1916 – Wynewood, Pennsylvania, 11. IV. 2013). Diplomirao medicinu u Varšavi. U SAD-u od 1944. sudjelovao u izradi cjepiva protiv dječje paralize iz aktivnih i oslabljenih virusa. Izradio cjepivo protiv svinjske kuge.
kopulacija (lat.) 1. Spolno sjedinjenje, spolni čin, koitus. U praživotinja potpuno stapanje dviju jedinki. 2. kem Vezanje aromatskih diazonijevih soli na aromatske amine, fenole, spojeve s aktivnom metilenskom skupinom, pri čemu nastaju azo-skupine (proizvodnja azo-boja).
kora, osnovni dio stabljike i korijena drvenastih biljaka (stablašica) i trajnica koji se od drva nastavlja prema van (lat. cortex). Biljku štiti od povreda i gubitka vode. Kore nekih drveća služe u gospodarstvu (npr. k. hrasta plutnjaka, trijeslovine… Nastavi čitati →
koraba (njem.) (Brassica napus), kultivirana i podivljala vrsta iz por. vrzina (Brassicaceae) koja se uzgaja (B. n. var. napobrassica) kao dvogodišnja zeljasta povrtnica i služi kao povrće ili krmivo (odebljali žuti ili bijeli korijen te lišće).
korabica (Brassica oleracea var. gongylodes), dvogodišnje povrće iz por. krstašica (Brassicaceae), podrijetlom iz zemalja Sredozemlja. Za jelo se rabi loptasto odebljala nadzemna stabljika svijetlozelene ili ljubičaste kore te mlado lišće.
korakoidna kost ili korakoid (grč. korax gavran), vranjača; kost prsnog pojasa, os. dobro razvijena u ptica. Rudiment u sisavaca, srasla s lopaticom kao njezin korakoidni nastavak.
koralji (Anthozoa), razred morskih životinja iz koljena žarnjaka (Cnidaria). U njih uopće nema meduzoidnog stanja, nego žive kao polipi. Koraljni polipi žive sjedilački, pričvršćeni trajno na podlogu, pojedinačno ili u golemim kolonijama. Skelet im može biti vanj. ili… Nastavi čitati →
koraljno drvo, komerc. naziv za razne vrste tvrda i teška drva, npr. santalovine, paduka, adenantera i dr.
Körbler, Juraj, hrv. liječnik (Zagreb, 2. X. 1900 – Zagreb, 30. VII. 1987). Voditelj općeg odjela Zavoda za liječenje radijem u Zagrebu, predstojnik Zavoda za onkologiju današnje Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice”. Prvi u nas primijenio radij (1931),… Nastavi čitati →
kordaiti (Cordaites, prema češ. botaničaru Augustu Cordi, 1809–1849), rod izumrlih, drvolikih, do 30 m visokih golosjemenjača, koje su u razdoblju karbona i perma tvorile rasprostranjene šume. Pređi su današnjih četinjača.
korditis (lat.), upala glasiljki koja nastaje najčešće glasovnim i govornim naporom, vazomotornim mehanizmom ili u sklopu specifične tuberkulozne infekcije.
koreja (grč.), nepravilni, nesvrhoviti, asimetrični i iznenadni pokreti ekstremiteta ili čitavog tijela, kratka trajanja, katkada nalik na dijelove voljnih pokreta. K. nastaje zbog raznih etioloških čimbenika (ekstrapiramidne bolesti, lijekovi, otrovanja, reumatska vrućica), a posljedica je oštećenja pojedinih dijelova sred. živčanog sustava.
korelacija (lat.), suodnos, međuzavisnost, uzajamna zavisnost. 1. biol Međusobno djelovanje stanica, organa ili dijelova jednog organizma koje je uvjetovano hormonski ili živčano te na takav način utječe na razvoj cijelog organizma. Postoji funkcionalna, razvojna i nasljedna k. 2. mat Stupanj… Nastavi čitati →
korenica (Opopanax chironum), biljka iz por. štitarki (Umbellifereae). Raste u Sredozemlju, zarezivanjem korijena dobiva se mirišljava smola koja se pod nazivom opopanaks-guma koristi u ind. mirisa i u medicini.
Korić, Mirko, hrv. agronom (Bakar, 7. VI. 1894 – Zagreb, 24. XI. 1977). God. 1922–29. radio je u Stanici za oplemenjivanje bilja Poljoprivr. škole u Križevcima, a osnivanjem Agrobotaničkog odsjeka u Gospodarsko-pokusnoj i kontrolnoj postaji u Osijeku… Nastavi čitati →
korijandar (Coriandrum sativum), jednogodišnja zeljasta biljka iz por. štitarki (Apiaceae), visoka 50–80 cm. Potječe iz ist. Sredozemlja gdje raste kao korov, u drugim krajevima uzgaja se kao začinska biljka. Svijetlozeleni listovi vrlo su rasperani, sitni bijeli cvjetovi skupljeni… Nastavi čitati →
korijen 1. biol Dio biljke (lat. radix), obično podzemni, kojim se biljka hrani i učvršćuje. 2. U anatomiji, početni dio nekog organa (k. zuba). 3. lingv Niz glasova koji su zajednički svim članovima neke tvorbene porodice; u njemu… Nastavi čitati →
korioiditis (grč.), upala žilnice oka, gotovo uvijek praćena i upalom fotoreceptornog sloja mrežnice (korioretinitis). K. može biti difuzan ili ograničen. Nakon povlačenja upale mogu zaostati ožiljne, atrofične, najčešće pigmentirane promjene. K. može biti tuberkulozne, sifilitične, virusne ili protozojske etiologije.
korion (grč.), vanjska embrionalna ovojnica kojom se zametak vezuje na krvožilni sustav majke.
