BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
listoticalci (Lamellicornoidea), por. kukaca kornjaša (Coleoptera) s listićem na prednjem članku ticala. Žive u tlu ili u tvari koja se raspada (truli panjevi). U nas su najpoznatiji hrušt, zujak, zlatna mara, jelenak ili rogač.
lišaj (prema lat. lichen), raznorodna skupina kožnih bolesti. Crveni l. (lichen ruber planus), očituje se izbijanjem ljubičasto-crvenih čvorića na koži trupa i pregibnih strana udova, te jakim svrbežom. Uzroci nisu poznati, liječi se kortikosteroidnim pripravcima.
lišaji (Lichenes), simbiotska zajednica građena od gljiva (uglavnom mješinarki) i alga (zelenih i modrozelenih), koje morfološki i fiziološki djeluju kao jedinstven organizam. Gljive, koje čine pretežiti dio biomase, pribavljaju mineralne tvari i vodu, a alge fotosintezom org. tvar. Rastu… Nastavi čitati →
lišmenijaza (po engl. bakteriologu Williamu B. Leishmanu, 1865–1926), skupina bolesti koje uzrokuje praživotinja roda Leishmania, nametnik pasa i malenih glodavaca. Prenose ih kukci nevidi, papatači, iz roda Phlebotomus. Liječi se antimonovim spojevima. Leishmania donovani uzrokuje visceralnu l. (kala-azar),… Nastavi čitati →
litijaza (grč.), kalkuloza, pojava kamenaca u tijelu. Najčešće nastaje u žučnjaku i žučnim putovima (kolelitijaza), bubrežnoj nakapnici i bubrežnim kanalima (nefrolitijaza), mokraćnom mjehuru i odvodnim mokraćnim putovima (urolitijaza), no može se javiti i u odvodnim kanalima žlijezda… Nastavi čitati →
litopedij (grč.), okamenjeni, ovapnjeli odumrli plod u maternici ili u trbušnoj šupljini nakon izvanmaternične trudnoće. Uklanja se kirurški.
litotamnij (grč.) (Lithotamnium), rod crvenih alga (Rhodophyceae). Steljka je slična koraljima, prožeta je kalcijevim karbonatom, nalikuje koraljima. Sudjeluje u tvorbi vapnenačkih stijena.
litotamnijski vapnenac, gromadast šupljikav vapnenac izgrađen od crvenih algi (Lithothamnium) sa skeletima školjaka, ježinaca i koralja, vezan uz miocen; rabi se u građevinarstvu; od l. v. izgrađena je zagreb. katedrala.
litotomija (grč.), kirurško odstranjenje kamenaca, napose mokraćnih.
litotripsija (grč.), drobljenje kamenaca, najčešće bubrežnih. Može se obavljati mehanički uvođenjem posebnih kliješta u mokraćni mjehur ili kanalni sustav bubrega, zatim putem visokofrekventnih ultrazvučnih valova te s pomoću udarnih valova emitiranih iz elektroda izvan tijela, koji se šire tjelesnim tkivima.… Nastavi čitati →
Littleova bolest, naziv za → cerebralnu dječju kljenut (prema brit. liječniku Williamu Johnu Littleu, 1810–1894).
livada, tip travnjaka nastao nakon uništenja šuma redovitom kosidbom radi dobivanja krmne hrane (za razliku od pašnjaka, koji se održavaju ispašom). Prirodne l. održavaju se kosidbom samoniklog bilja, a umjetne nastaju na oranicama sjetvom pojedinih vrsta trava ili leptirnjača.… Nastavi čitati →
livedo (novolat.), crvenkasto-ljubičaste promjene kože različitih uzroka, najčešće na nogama, rukama i leđima. Liječi se osnovna bolest koja je izazvala takve promjene.
liza (grčki: lýsis rastavljanje, razlaganje), razgradnja stanice zbog djelovanja enzima ili toksina (na primjer hemoliza raspadanje eritrocita, bakterioliza razgradnja bakterija specifičnim protutijelima, autoliza destrukcija tkiva vlastitim enzimima).
lizini (grč), tvari koje izazivaju razgradnju stanice (→ liza), os. protutijela koja zajedno s komplementom razgrađuju stanice (npr. hemolizin).
lizosomi (grč.), stanične tvorbe (organele), veličine 0,4–0,8 µm. Otkrio ih je belg. citolog Ch. de Duve 1955. Svojim hidrolitičkim enzimima sudjeluju u unutarstaničnoj probavi razgrađujući egzogene i endogene makromolekule i uklanjajući tvorbe koje su obavile funkciju.
lizosomne bolesti, tezaurizmoze (bolesti taloženja), rijetke nasljedne bolesti mijene tvari koje nastaju poremećajem lizosomnih funkcija (ugl. zbog manjka enzima). Zbog toga se makromolekule talože u lizosomima nekih tkiva i organa uzrokujući njihova oštećenja (npr. sfingolipidoza, cerebrozidna lipidoza, gangliozidoza, gargojlizam).… Nastavi čitati →
lizozim (grč.), baktericidni enzim koji razgrađuje staničnu stijenku bakterija. Sadrže ga neke vrste bijelih krvnih stanica (monociti i neutrofilni granulociti), bjelance jajeta, suze i neke druge tjelesne tekućine.
lobektomija (lat.; grč.), kirurško odstranjenje jednog od režnjeva nekog organa (npr. velikog mozga, pluća, jetre, štitnjače). Zahvat se najčešće izvodi kod tumora.
lobelija (Lobelia, po flam. botaničaru Matthieuu L’Obelu, 1538–1616), rod trop. biljaka iz por. Lobeliaceae. Otrovna biljka, sadržava specifične alkaloide, rabila se u pučkom liječništvu te za pušenje u sjevernoamer. Indijanaca (“indijanski duhan”). Uzgaja se i kao ukrasna biljka.
