BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
mijaze (grč.), bolesti izazvane ličinkama različitih vrsta dvokrilaca, najčešće muha. Ženke polažu jajašca na zdravu ili oštećenu kožu (napose rane) čovjeka i životinja, oko otvora nosa, očiju, ušiju i dr., iz kojih se poslije razviju ličinke. Lokalno izazivaju bolne upale,… Nastavi čitati →
mijelitis (grč.), upala kralježnične moždine. Mogu je izazvati bakterije, virusi, otrovi ili imunosne reakcije u sklopu nekih općih virusnih ili bakterijskih bolesti. Simptomi ovise o upalom zahvaćenim područjima kralježnične moždine.
mijeloblast (grč.), stanica koštane srži koja je najraniji stadij razvitka (sazrijevanja) granulocita. U nekih bolesti (npr. akutna mijeloblastična leukemija) m. se mogu u velikom broju naći u krvi.
mijelografija (grč.), dijagnostička metoda prikazivanja kralježničnoga kanala uz pomoć kontrastnog sredstva. Koristi se kod sumnje na patološke procese koji pritišću na kralježničnu moždinu (tumori, hernije, krvarenja). M. se može kombinirati s kompjutoriziranom tomografijom i magn. rezonancijom.
mijelogram (grč.) 1. Kvantitativna i kvalitativna mikroskopska analiza stanica s jezgrom u razmazu koštane srži. 2. Rendgenska slika dobivena mijelografijom.
mijelom (multipli mijelom, plazmocitom), maligni tumor stanica plazme koji istodobno zahvaća srž više kostiju, proizvodi velike količine imunoglobulina, a katkad se stanice plazme mogu proširiti izvan kostiju u krv ili razne organe (ekstramedularni m.).
mijeloza (grč.), myelosis funicularis, propadanje osjetnih živčanih snopova leđne moždine zbog pomanjkanja vitamina B12 u pernicioznoj anemiji. Simptomi: gubitak ravnoteže i orijentacije, trnci u ekstremitetima te osjećaj umora i težine u nogama.
mikcija (kasnolat.), mokrenje.
mikobakterije, ravne ili zavinute štapićaste bakterije koje ne stvaraju spore, a otporne su na kiseline. Svrstane su u rod Mycobacterium. Uzročnik tuberkuloze je Mycobacterium tuberculosis, a uzročnik lepre (gube) Mycobacterium leprae. Ostale (takozvane atipične mikobakterije) uzrokuju obično… Nastavi čitati →
mikologija (grč.), grana biologije koja se bavi proučavanjem gljiva, njihovim genetskim i biokemijskim karakteristikama, taksonomijom, njihovom uporabom u medicini i prehrani te njihovim značenjem u izazivanju otrovanja i bolesti. Primijenjena m. bavi se zaštitom ljudi, životinja i biljaka od gljiva… Nastavi čitati →
mikoplazme (Mycoplasmatales), najmanji, jednostanični organizmi različitih oblika, promjera 300 do 800 nm. Nemaju stanične stijenke, pa ni stalnih oblika. Za razliku od virusa, sadrže ribonukleinsku i dezoksiribonukleinsku kiselinu, mogu se uzgajati na umjetnim hranjivim podlogama. Uzrokuju različite bolesti biljaka,… Nastavi čitati →
mikoriza (grč.), simbiontska veza gljive i biljke kod koje se micelij gljive povezuje s korjenovim sustavom biljke. Gljiva povećava apsorpcijski sustav biljke pomažući joj u opskrbi vodom i mineralnim tvarima (ponajviše fosfatima i nitratima) te štiteći korijenov sustav od patogenih… Nastavi čitati →
mikotoksini (grčki: mýkes gljiva, toxikón otrov za strijele), otrovne kemijske tvari koje proizvode gljive ili plijesni u uvjetima pogodne vlage i temperature (na primjer amanitini i faloidini iz zelene pupavke, aflatoksini iz plijesni i dr.). U organizam se najčešće unose udisanjem gljivičnih spora.
mikoze (grč.) 1. med Kožne, potkožne ili sistemske bolesti koje izazivaju gljive prodirući u tkiva. Bolesti kože, noktiju i dlaka izazvane gljivama nazivaju se dermatomikoze. Sistemske m. koje zahvaćaju više organa ili org. sustava os. su česte u bolesnika… Nastavi čitati →
mikrobiologija (grčki: mikrós malen, sitan, bíos život, logos riječ; znanost), znanost koja se bavi proučavanjem mikroorganizama (bakterije, virusi, gljiv/ic/e, paraziti). U mikrobiologiji se koriste metode iz biokemije i genetike, a u uskoj je svezi s patologijom, imunologijom, farmakologijom i… Nastavi čitati →
mikrobni procesi, procesi koje uzrokuje djelovanje mikroorganizama i mikrobnih stanica u nekom biokemijskom reakcijskom sustavu (ljudskom, životinjskom i biljnom organizmu, prir. okolišu, ili umjetnim bioreaktorima). Razlikuju se procesi u kojima je za rast mikroorganizama potreban kisik (aerobni m. p.)… Nastavi čitati →
mikrocefalija (grč.), nenormalno mala glava u odnosu na veličinu tijela. Najčešće prirođena malformacija uz koju se nalazi i nepotpuno razvijeni mozak.
mikroelementi (grč.; lat.), elementi potrebni živim organizmima u vrlo malim količinama te zbog čijeg nedostatka mogu nastati razne bolesti; npr. jod, bor, klor, fluor, bakar, cink i dr. Zovu se i oligoelementi.
mikrofilamenti (grč.; lat.), tanke, submikroskopske proteinske niti najčešće građene od aktina, nalaze se u citoplazmi gotovo svih stanica, često u uskoj svezi s mikrotubulima. Osim u stanicama gdje su stalni strukturni dijelovi (npr. mišićne stanice), stvaraju se i u stanicama… Nastavi čitati →