BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
poliartritis (grč.), akutna ili kronična upala koja zahvaća više zglobova. Simptomi su osjetljivost i bol, otok, ukočenost i gubitak funkcije zglobova. Najčešće se javlja u reumatskim i imunosnim bolestima.
policistični ovariji, najčešći endokrini poremećaj u žena. Nastaje zbog nepravilna razvoja Graafovih folikula u jajnicima. Očituje se oligomenorejom, anovulatornim ciklusima, hiperandrogenizmom. Liječenje hormonsko.
policitemija (grč.), eritrocitemija, porast broja eritrocita u krvi koji može biti apsolutan (zbog pojačanog stvaranja crvene krvne loze u koštanoj srži kod nekih hematoloških bolesti) ili relativan (zbog smanjenja volumena krvne plazme). P. rubra vera (Vaquez-Oslerova bolest), zloćudna bolest matičnih krvnih stanica.
polidaktilija (grč.), polidaktilizam, hiperdaktilija, razvojna anomalija u kojoj se nalaze prekobrojni prsti na rukama i/ili nogama.
poliembrionija (grč.), dijeljenje oplođene jajne stanice na nekoliko dijelova koji će se razviti u samostalni zametak istog spola.
polifagija (grčki: polý mnogi, fagéo žderati), pretjerano uzimanje hrane. Javlja se najčešće kod neurotskih poremećaja (bulimija) ili u sklopu nekih endokrinih bolesti (šećerna bolest).
polifenija (grč.) ili pleiotropija (grč.), u genetici, pojava da jedan gen utječe na više fenotipskih svojstava.
polifiletizam (grč.) 1. med Teorija po kojoj eritrociti nastaju iz dviju ili više matičnih stanica. 2. → poligenizam ili poligeneza
poligače (Batoidei), ribe hrskavičnjače plosnata tijela, koje veći dio života provode na morskom dnu. Žive u svim svj. morima, a postoje i vrste kopnenih voda. Tijelo im je većinom u obliku romba koji sa strane ima jako razvijene prsne… Nastavi čitati →
poligenizam (grč.) ili poligeneza (grč.), stara antropološka teorija po kojoj su se pojedine ljudske rase razvile odvojeno jedne od drugih, od različitih primitivnih predaka. Naziva se i polifiletizam. Supr. monogenizam (monogeneza, monofiletizam).
poliklinika (grč.), med. ustanova koja ima više specijalističkih ambulanti. Ako je p. dio veće bolnice, u njoj se pregledavaju i liječe vanj. bolesnici. Često je p. organizirana kao specijalistička, npr. školska, zubna.
polimerija (grč.) 1. med Razvojna anomalija karakterizirana prisutnošću prekobrojnih organa ili dijelova tijela (npr. 3 bubrega, 6 prstiju). 2. U genetici, pojava da više gena utječe na jedno fenotipsko svojstvo. 3. Mnogokolutićavci (Polymeria).
polimiozitis (grč.), mišićna slabost proksimalnih skupina mišića kod → dermatomiozitisa.
polimorfija (grč.) ili polimorfizam 1. U mineralogiji i kemiji pojava da element, spoj ili mineral istog kem. sastava ima različitu kristalnu rešetku, a time i različita svojstva (npr. grafit–dijamant, kalcit–aragonit) zbog promjena uvjeta kristalizacije (npr. temperature i tlaka). 2. biol… Nastavi čitati →
polineuritis (grč.), upala koja istodobno zahvaća veći broj perifernih živaca. U akutnom obliku najčešće se javlja kao komplikacija uz virusne bolesti (zaušnjaci, mononukleoza, hepatitis, borelioza). Kronični p. javlja se uz živčani oblik lepre.
polineuropatija (grč.), oštećenje velikog broja perifernih živaca.
poliomijelitis (grč.), dječja paraliza, bolest izazvana virusima poliomijelitisa iz roda enterovirusa koji razaraju ganglijske stanice, najčešće motorne živce u prednjim rogovima kralježnične moždine ili, u težim oblicima bolesti, neke dijelove mozga. Prenosi se kapljično ili zaraženom stolicom. Najuspješnija zaštita je… Nastavi čitati →
polip (grč.), tumorska tvorba koja raste u obliku glavice na kraćoj ili duljoj peteljci. Najčešće raste iz sluzničkog tkiva nosne šupljine, crijeva ili maternice. U većini slučajeva dobroćudne je naravi, iako katkad može pokazivati znakove zloćudnog rasta, najčešće u debelom crijevu.
polipi (grč.), jedan od dvaju oblika u kojem se pojavljuju žarnjaci (Cnidaria). Tijelo im je cilindrično, i na vrhu ima jedan otvor, ostatak prausta, okružen lovkama. U unutrašnjosti je gastrovaskularna šupljina koja može biti jednostavna vreća ili razdijeljena pregradama.… Nastavi čitati →