BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
sekundarne spolne oznake, fenotipske značajke karakteristične za spol, a koje nemaju neposrednog udjela u oplodnji. Razvijaju se pod utjecajem spolnih hormona. (npr. razlike u dlakavosti, dojke, raspodjela potkožnoga masnog tkiva). Os. su razvijene u nekih životinjskih vrsta u okviru… Nastavi čitati →
sekvestracija 1. prav Oduzimanje (privremeno) prava uprave nad imovinom osobi protiv koje se vodi sudski postupak te pohranjivanje te imovine na čuvanje kod treće osobe. Ta imovina može biti predmet spora ili tek pokriće koje će osigurati sporna potraživanja u… Nastavi čitati →
sekvoja (Sequoia) → mamutovac
selagine (Selaginella), rod crvotočina (Lycopodiatae) iz reda Selaginalles. U nas malen broj vrsta, u tropima ih ima o. 700. Na vrhu stabljike nose strobil makrosporofila s makrosporangijima i mikrosporofila s mikrosporangijima. Iz spora se razvija reducirani jednospolni protalij… Nastavi čitati →
selekcija (lat. selectio odabir) 1. Odabir, izbor, izdvajanje u posebnu skupinu i sl. 2. biol Prir. odabir živih bića. Splet okolnosti koje određuju sposobnost razmnožavanja određenog genotipa unutar populacije. Prirodna s. najvažnija je pokretačka snaga u procesu evolucije koju… Nastavi čitati →
seminom (lat. seminoma), zloćudni tumor testisa koji čini o. 50% svih tumora zametnog epitela. Obično se javlja u sr. životnoj dobi, u djece gotovo nikada. Anaplastični s. histološka je varijanta klasičnog s., s istim liječenjem i prognozom,… Nastavi čitati →
semipermeabilnost (lat.), polupropusnost, svojstvo nekih ovojnica (membrana) da dopuštaju prolaz samo određenim molekulama ili ionima. S. ovisi o građi same ovojnice te o tlaku, temperaturi i koncentraciji molekula s obiju strana ovojnice. Sve stanične ovojnice u tijelu imaju svojstvo s.
senilnost (od lat. senex starac), opća staračka ishlapjelost, staračka slaboumnost, psih. promjene svojstvene starijoj životnoj dobi (slabije pamćenje, otežano rasuđivanje, smanjenje aktivnosti, suženje interesa).
senzibilizacija, izazvano ili prir. povećanje reaktivnosti organizma određenim antigenom (alergenom), koji na taj način potiče stvaranje antitijela. Pri ponovnom izlaganju organizma istom antigenu, nastaje pojačani (hipersenzibilni) imunosni odgovor. Na toj se pojavi temelji nastanak alergije i alergijskih bolesti.
senzomotoričan, povezan s koordinacijom osjeta i pokreta, u posebnom slučaju odnosi se na usmjeravanje ruku i nogu s očima, odn. koordinaciju gledanja i hvatanja predmeta iz okoline (okulomotorika kod djeteta).
senzorij (lat.), svijest, cjelokupno doživljavanje svih psih. zbivanja i vlastite ličnosti uz jasno doživljavanje okolnog prostora i vremena te stalna sinteza i spoznaja dinamike tih odnosa. Temelji se na složenim živčanim odgovorima na osjetilne podražaje koji se prenose vidom, sluhom, opipom, njuhom i okusom.
seoba životinja → migracija
sepsa (grčki: sepsis gnjiljenje), “otrovanje krvi”, septikopijemija, teško zdravstveno stanje uzrokovano imunosnim odgovorom na prodor bakterija u krv iz mjesta infekcije, odnosno iz gnojnoga žarišta. Nastaje zbog općeg upalnog odgovora u tijelu koji pokreće i mehanizme zgrušavanja u malim žilama… Nastavi čitati →
septikemija (grč.), opća bolest koja nastaje širenjem mikroorganizama ili njihovih toksina putem krvi u kojoj se i zadržavaju.
septum (lat.), pregrada. U anatomiji, histologiji i biologiji, tvorba koja dijeli ili pregrađuje dva prostora ili šupljine, pojedine dijelove organa ili strukture (npr. interventrikulski s. pregrada između dviju klijetki u srcu; nosni s. pregrada koja dijeli nosnu šupljinu).
seriema (Cariama cristata), velika karijama, ptica ždralovka iz Juž. Amerike. Slična sekretaru. Lako se pripitomi te se drži u kućama. Hrani se zmijama koje ubija udarcima kljuna.
serklaža (franc.) 1. med Obuhvaćanje organa ili dijela organa omčom ili petljom. Najčešće se primjenjuje kod oslabljenog grla maternice u trudnoći ili kod spiralnog prijeloma kosti. Za s. rabi se kirurški konac ili žica. 2. U građevinarstvu, vezanje zidova.
serodijagnostika (lat.; grč.) → serologija
serologija (lat.; grč.), znanstv. laboratorijska disciplina koja se bavi reakcijama antigen–antitijelo što se odvijaju u krvnom serumu. Proučava stvaranje antitijela (protutijela) protiv mikroorganizama, stranih bjelančevina (npr. transfuzija neadekvatne krvi) ili vlastitih bjelančevina u autoimunosnim bolestima. Najčešće se koristi dijagnostičkim metodama… Nastavi čitati →
