BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
cefalosporini, baktericidni antibiotici, slični penicilinu, no rjeđe izazivaju alergijske reakcije. Imaju širok spektar djelovanja, napose se rabe kod teških stafilokoknih infekcija i infekcija koje uzrokuju enterobakterije (ešerihija, proteus, klepsijela), pogotovo kod infekcija urinarnog trakta, jer se izlučuju putem bubrega u gotovo nepromijenjenu stanju.
celer (Apium), selen, čereviz, rod zeljastih biljaka iz porodice štitarki (Umbelliferae), prodorna mirisa. Naraste 30–100 cm, ima rasperjane listove i bjelkaste cvjetove udružene u cvat. Raste kao divlja biljka na slanom tlu. Od ovoga potječu kultivirani oblici… Nastavi čitati →
celijakija (njemački iz grčkog: koilía trbušna šupljina), metabolička bolest nepoznata uzroka, kod koje gluteni, proteini nekih žitarica, dovode do oštećenja crijevne stijenke, što rezultira manjkavom apsorpcijom hrane, napose masti. Bolesnici imaju česte proljeve, obilate smrdljive bijele stolice, anemiju te gube… Nastavi čitati →
celom (grčki: koíloma šupljina), tjelesna šupljina. Primarni, izvanembrijski celom (egzocelom), šupljina između koriona te amnija i žumančane vreće. Iščezava tijekom embrijskog razvoja proširenjem amnijske šupljine i sraštanjem amnija s korionom. Sekundarni, unutarembrijski celom (endocelom), prvobitno jedinstvena tjelesna šupljina… Nastavi čitati →
celularizacija (latinski: cellula stanica), ostaničenje, proces pri kojemu se iz nestanične (često mnogojezgrene) protoplazme izdvajaju pojedine jezgre s pripadnom citoplazmom, odijelivši se staničnom opnom od citoplazme drugih jezgara.
celulaza, ferment koji razgrađuje celulozu. Stvara se samo u nižim životinjama i u bakterijama. Kod čovjeka i viših životinja celuloza se u crijevu razgrađuje s pomoću bakterija.
celulitis (latinski: cellula stanica) 1. Difuzna upala rahlog veziva, ponajviše gnojna (flegmona). Najčešće se radi o infekciji potkožnoga tkiva i tkiva očne šupljine (orbitalni celulitis). Kod potonjega upala se širi iz okolnih tkiva (nosa, paranazalnih sinusa, uha, zuba, lica),… Nastavi čitati →
Celzo, Aulo Kornelije (Aulus Cornelius Celsus), rim. enciklopedist (← I. st.). Napisao enciklopedijsko djelo Umijeća (Artes), u kojem je obradio poljodjelstvo, medicinu, voj. strategiju, retoriku, filozofiju i pravo, no sačuvalo se samo 8 knjiga o medicini (De re medica)… Nastavi čitati →
cenestezija (grčki: koinos zajednički, aisthesis osjećaj), svjesno osjećanje općih vegetativnih funkcija organizma (npr. osjećaj bolesti, slabosti, vrućice, umora ili pak svježine, dobrog osjećanja). Osnova je fizičke osobnosti, svijesti života, ujedno i obrana od promjena u vegetativnom sustavu. Kod shizofrenije, depresije,… Nastavi čitati →
cenobij1 (grčki), životinjska ili biljna zajednica, skup više jednostaničnih organizama koji žive u pravilno oblikovanim trajnim kolonijama. Te su kolonije nastale udruživanjem a ne diobom matične stanice, i između pripadnika te kolonije nema nikakvih organskih veza.
cenogeneza (grčki: kainós nov, genesis postanak), pojava nekih novih značajki i svojstava u razvojnome procesu jedinke, kojih kod njezinih predaka nije bilo. Suprotno: palingeneza.
centromera (grčki: kentron središte, meros dio), dio kromosoma koji povezuje dvije identične kromatide i za koji se vežu vlakna diobenog vretena; mehanički centar kromosoma.
centrosom (grčki: kentron središte, soma tijelo), stanična organela sastavljena od jednog para centriola. Nalazi se u citoplazmi svih životinjskih stanica te stanica nekih alga. Ima bitnu ulogu u staničnoj diobi, sudjelujući u stvaranju diobenog vretena.
ceratiti (Ceratites; grčki: kéras rog), rod iz razdoblja trijasa. Imali su spiralno zavinutu pločastu kućicu, na površini koje se nalaze rebra i čvorovi.
cerebelaran (latinski: cerebellum mali mozak), koji pripada malom mozgu.
cerebralna dječja kljenut, infantilna cerebralna paraliza, skup različitih smetnja u motorici koje se javljaju zbog poremećaja u ranom razvoju mozga i to prije porođaja (zarazne bolesti majke, napose rubeole, zbog intoksikacije i učinka nekih lijekova, ionizantnog zračenja, intrauterine traume),… Nastavi čitati →
cerebralni (latinski: cerebralis koji se odnosi na mozak), koji pripada velikom mozgu.
cerebrovaskularne bolesti (latinski: cerebrum mozak, vascularis žilni), bolesti moždanih krvnih žila. Dovode do smanjene cirkulacije zbog suženja ili začepljenja arterija trombom ili embolusom, a mogu rezultirati i prsnućem krvnih žila. Razvijaju se sporo, međutim u uznapredovaloj fazi očituju se naglo… Nastavi čitati →
cerebrozidi (latinski: cerebrum mozak), vrsta sfingolipida, sastavni dio mijelinskih ovojnica i bijele tvari mozga. Nakupljanje nerazgrađenih cerebrozida dovodi do lizosomnih bolesti (npr. Gaucherova bolest).
Cerletti, Ugo, talijanski liječnik (Conegliano, kraj Trevisa, 26. IX. 1877 – Rim, 25. VII. 1963). Djelovao kao ravnatelj Neurobiološkog instituta u Milanu te profesor neuropsihijatrije u Bariju, Genovi i Rimu. Napose se bavio neuropatologijom i… Nastavi čitati →
