BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
dendrit (grčki: dendron drvo) 1. Razgranjen protoplazmatski izdanak živčane stanice (neurona). Čini njezin receptorski dio (prima i provodi živčane podražaje prema tijelu neurona). 2. Razgranjen oblik koji podsjeća na grančice drva nastao na mineralu ili stijeni, ili u njima, kao… Nastavi čitati →
dendrobij (Dendrobium), biljni rod iz porodice kaćuna (Orchidaceae), rasprostranjen u tropskoj Aziji, Australiji i tihooceanskom otočju. Vrste tog roda pretežito su epifiti veoma raznolika izgleda i različitih boja cvijeta. Uzgaja se kao ukrasna biljka.
dendrobionti (grčki), organizmi koji žive na drvetu ili u njemu. Epidendrobionti žive na kori (puževi, pauci, kornjaši te ptice koje se njima hrane: djetlovi, brgljezi), mezodendrobionti žive ispod raspucane kore (kornjaši, stjenice), endodendrobionti žive u drvu (krasnici, strizibube, ose drvarice)… Nastavi čitati →
dendrologija (grčki), znanost o poznavanju drvenastog bilja. Proučava vanjska i unutarnja svojstva drveća, grmlja i polugrmlja, njihovo srodstvo, biološka i ekološka svojstva, rasprostranjenost i gospodarsko značenje. Razlikuju se šumarska, parkovna ili hortikulturna te voćarska dendrologija.
dendrometrija (grčki), znanost o određivanju kubne sadržine stojećih stabala i čitave šume. Utvrđuje i prirast šume, starost i bonitet stabala i dr.
denga (iz swahilija: denga, španjolski: dengue), virusna zarazna bolest tropskog i suptroptropskog područja, koju prenose komarci. Simptomi su povišena temperatura, jaka glavobolja, bolovi u kostima i mišićima, otok zglobova, osip. Liječenje je simptomatsko, a prognoza dobra.
dentin (latinski: dens zub), zubovina, koštano zubno tkivo, kalcificirana tvar tvrđa od kosti, no mekša od cakline, čini okosnicu zuba. U području zubne krune pokrivena je caklinom, u području zubnoga korijena cementom. Okružuje središnju zubnu šupljinu u kojoj se nalazi zubna srž.
dentist (latinski: dens zub), zubni terapeut sa srednjim ili višim (zubotehničar, zubar), ali ne i akademskim obrazovanjem.
deoksiribonukleinska kiselina (DNK, prema engleskom: deoxyribonucleic acid DNA), organska makromolekula u staničnoj jezgri (gdje čini glavni sastojak kromosoma), u nekim organelama (mitohondrijima i plastidima) i mnogim virusima. Čine je dva polinukleotidna lanca spiralno zavijena jedan oko drugoga (dvostruka uzvojnica, heliks).… Nastavi čitati →
depersonalizacija (latinski: de od, persona osoba) 1. Bolesno psihičko stanje u kojem bolesnik osjeća sebe i svoju okolinu kao nešto tuđe. Gubitak svijesti o postojanju vlastite ličnosti dovodi bolesnika u položaj da se osjeća kao automat. Karakteristična je za… Nastavi čitati →
depigmentacija (lat. de od, pigmentum boja), gubitak kožnog pigmenta (melanina). Koža na tom mjestu postaje bljeđa ili bijela (leukodermija). Najpoznatija nasljedna d. jest albinizam, a stečena vitiligo.
depresija (lat.) 1. ekon Najniža točka poslovnoga ciklusa. Razdoblje niske razine proizvodnje, velike nezaposlenosti, neiskorištenih proizvodnih kapaciteta i propadanja mnogih poduzeća. Do najteže je depresije u XX. stoljeću došlo 1930-ih (Velika depresija). Rezultat je stabilizacijske politike u drugoj polovini XX… Nastavi čitati →
dermabrazija (grčki: derma koža; latinski: abrasio struganje), struganje kože, odnosno odstranjenje površinskih dijelova kože (usmine) do pousmine, tako da epitelizacija kože teče bez ožiljaka. Služi u liječenju nekih površinskih dermatoza.
dermatitis (grčki: derma koža), akutna ili kronična upala kože različita podrijetla (uzroci: fizikalni, kemijski i biotički činitelji).
dermatoglifi (grčki: derma koža, glyfe urez), brazde na prstima ruku i nogu te dlanovima i tabanima. Brazde uobličavaju specifične crteže (luk, petlju, vrtlog), a svaka osoba ima jedinstven crtež, pa dermatoglifi mogu poslužiti u identifikaciji (popularno se naziva uzimanje… Nastavi čitati →
dermatologija (grčki), klinička medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem i liječenjem kožnih bolesti. Usko je povezana sa znanošću o spolnim bolestima (venerologijom) u zajedničku struku dermatovenerologiju.
dermatom (grčki: derma koža, tome odsječak, režanj) 1. Kožni segment koji opskrbljuju živci živčanoga (spinalnoga) korijena. 2. Područje mezodermalnog prasegmenta (somita) u zametku kralježnjaka, iz kojega se razvijaju vezivni sloj kože (usmina) i potkožno tkivo. 3. Kirurški instrument kojim se… Nastavi čitati →
dermatomikoze (grčki: derma koža, mykes gljiva), bolesti kože, nokata i vlasi izazvane patogenim gljivicama, kvasnicama i plijesnima. Tu spadaju epidermalne saprofitije (pitirijaza, eritrazma), mikrosporije, trihofitije i epidermofitije.
dermatomiozitis (grčki; derma koža, mys mišić), multisistemska upalna bolest vezivnog tkiva, nepoznate etiologije; svrstava se u autoimune bolesti. Osnovni je simptom progresivna mišićna slabost, a kožne promjene su plavkasto-crveni osip lica, vrata, ramena i ruku. Dijagnoza se potvrđuje elektromiografski, u liječenju se rabe kortikosteroidi.
dermatoza (grčki: derma koža), opći naziv za bilo koju kožnu bolest, bez obzira na podrijetlo, napose za onu koja nije upalne priode.