BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
fango (tal.), vrsta ljekovitog blata. Miješanjem s vodom stvara kašu, koja se zagrijana na 45 °C rabi kao termoterapija u obliku obloga debljine 2 cm.
fantomski doživljaj, osjećaj dijela tijela kojeg nema jer je uklonjen operacijom. Često je to osjećaj boli. Najčešće se javlja nakon amputacije ekstremiteta. Uzrok f. d. je stvoreni predložak tijela u središnjemu živčanom sustavu na osnovi uhodanih osjećaja vlastitog tijela.… Nastavi čitati →
faringitis (grč. pharynx ždrijelo, grlo), upala sluznice ždrijela, najčešće uzrokovana virusima ili bakterijama.
farinks (grč.) → ždrijelo
farma (engl.), veliko poljoprivr., obično specijalizirano gospodarstvo za uzgoj životinja i biljaka; veliki specijalizirani pogon (npr. f. peradi, f. krava i teladi, f. svinja itd.).
farmaceut (njem. iz grč.), ljekarnik, apotekar, stručna osoba koja se bavi ljekarništvom (farmacijom).
farmaceutska kemija, grana kemije koja proučava kem. tvari što djeluju ljekovito te se upotrebljavaju za proizvodnju ljekovitih pripravaka.
farmaceutska tehnologija ili galenska farmacija, područje farmacije koje se bavi proučavanjem metoda za izradbu različitih oblika lijekova.
farmacija (lat. iz grč.), ljekarništvo, apotekarstvo. Primijenjena znanost koja se bavi izradom, ispitivanjem i opskrbom lijekovima i ostalim med. sredstvima za zaštitu zdravlja te ispitivanjem tjelesnih tekućina i izlučina. Temelji se na prir. znanostima i kemiji, botanici, biokemiji, fizici, uz dodirne točke s medicinom.
farmakodinamika (grč. pharmakon lijek, dynamis sila, snaga), dio farmakologije koji proučava biokem. i fiziološke mehanizme djelovanja lijekova na biol. sustave pokusnih životinja ili čovjeka.
farmakogenetika (grč. pharmakon lijek, genesis postanak, rođenje), dio farmakologije koji proučava odnos između genetskih svojstava organizma i prirode odgovora organizma na lijek, npr. genetski uvjetovani poremećaj raznih enzima s posljedično neuobičajenom reakcijom na uobičajenu dozu lijeka.
farmakognozija (grč. pharmakon lijek, gnosis spoznaja), dio farmakologije koji se bavi biol., biokem. i ekon. svojstvima prir. lijekova i njihovih sastojaka.
farmakografija (grč. pharmakon lijek, grafein pisati), dio farmakologije koji se bavi načinom propisivanja lijekova.
farmakologija (grč. pharmakon lijek, logos riječ, govor), znanost o lijekovima. U širem smislu, znanost koja proučava sve što je u svezi sa stranim (egzogenim) tvarima koje utječu na biol. funkcije organizma.
farmakopeja (grč. pharmakon lijek, poeio činim), služb. propisi koji opisuju standarde o izradbi, ispitivanju identiteta, čistoće i kvalitete ljekovitih sredstava te o njihovu čuvanju i doziranju. Mnoge države imaju vlastite f. ili prihvaćaju međunar. f. koju je promovirala Svj. zdravstv. organizacija 1951.
farmakoterapija (grč. pharmakon lijek, therapeia liječenje), liječenje bolesti primjenom lijekova.
farmerska pluća, plućna profesionalna bolest koja nastaje zbog trajnog udisanja prašine iz sijena zagađena gljivicama. Bolest se razvija na osnovi alergijske reakcije i prototip je za bolesti koje se nazivaju hipersenzitivni pneumonitis. U kroničnu obliku bolest dovodi do plućne… Nastavi čitati →
fascija (lat. fascia ovoj, zavoj) 1. Ovojnica, opna građena od vezivnog tkiva koja leži ispod kože ili obavija i odjeljuje mišiće, organe te pojedine anatomske strukture. 2. Zavoj, kružni ovoj.
fauna (lat.), naziv za sav životinjski svijet nekoga kraja, područja, države, kontinenta, nekoga geol. razdoblja, životnog obitavališta (slatkovodna, planinska, morska f. itd.).
favus (lat.) 1. zool Voštane ćelije u koje pčele spremaju med, saće; 2. med Gljivična zarazna upala vlasišta kose (strup), kože glave i nokata. Uzročnik Trichophyton schönleinii.