BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
fertilitet (lat.) 1. U demografiji, ostvarena plodnost, učestalost rađanja u ukupnom ženskom stanovništvu u plodnoj dobi života (od 15–49) na određenom području. Razlikuje se ukupni (broj živorođene i mrtvorođene djece) i efektivni f. (broj živorođene djece). 2. opć Plodnost, rodnost.
fertilizacija (lat.) → oplodnja
fetalizacija (lat.), u odrasloj dobi zadržavanje tjelesnih osobina koje su u ranijem evolucijskom stadiju bile na nižem stupnju razvoja, a poslije brzo nestaju kako organizam postaje zreliji.
fetalna eritroblastoza, hemolitička bolest fetusa; vrsta anemije u kojoj majčin imunosni sustav uništava fetalne crvene krvne stanice (eritrocite) zbog nesklada krvne grupe majke i fetusa u Rh-sustavu. Može se spriječiti preventivnim davanjem protuseruma.
fetoskopija (lat. fetus plod; grč. skopein gledati), invazivna metoda izravnog promatranja fetusa u maternici optičkim instrumentom (fetoskopom) koji se uvodi u amnijsku šupljinu kroz stijenku trbuha i maternice. Rijetko se upotrebljava.
Fibiger, Johannes, dan. patolog (Silkeborg, 23. IV. 1867 – Kopenhagen, 30. I. 1928). Izveo prvo kontrolirano izazivanje raka u pokusnih životinja. Njegov eksp. rad temelj je spoznaji o kem. kancerogenezi. Dobitnik Nobelove nagrade 1926. za medicinu.
fibrilacija (lat. fibrilla vlakance), vrlo brza i nekontrolirana kontrakcija srčanog ili skeletnog mišića zbog kaotičnog širenja živčanih impulsa.
fibrile (lat. fibrilla vlakance), tanka vlakanca u međustaničnoj tvari ili u citoplazmi živčanih i mišićnih stanica.
fibrin (lat. fibra vlakno), krvna bjelančevina, gl. dio krvnog ugruška. U procesu zgrušavanja nastaje od fibrinogena djelovanjem trombina.
fibrinolitici (lat. fibra vlakno; grč. lysis razrješenje), lijekovi koji djeluju na razgradnju fibrina, odn. krvnog ugruška. Primjenjuju se kod akutnih začepljenja žila krvnim ugruškom.
fibroelastoza (lat.), prekomjeran rast vezivno-elastičnog tkiva. Najčešće se nalazi na stijenci lijeve srčane klijetke gdje se endokard pretvara u debeli sloj vezivno-elastičnog tkiva.
fibrom (lat.), dobroćudni tumor najvećim dijelom građen od dobro diferenciranoga vezivnog ili kolagenog tkiva.
fibroskopija (lat. fibra vlakno; grč. skopein gledati), promatranje unutrašnjosti tjelesnih šupljina ili kanala savitljivim cjevastim instrumentom (fibroskopom), građenim od svjetlovodnih vlakana.
fibrozitis (lat.), nedovoljno definirana bolna stanja u mišićima (najčešće leđa), uz povišenu mišićnu napetost. Upotrebljava se i naziv fibromijalgija.
Fick, Adolf, njemački liječnik (Kassel, 3. XI. 1829 – Blankenberge, Belgija, 21. VIII. 1901). Sveučilišni profesor fiziologije u Zürichu i Würzburgu. Bavio se fiziologijom tjelesnih tekućina i hemodinamikom. Postavio zakone difuzije (Fickovi zakoni, Fickova formula).
Fijan, Nikola, hrvatski veterinar (Marino Selo, kraj Pakraca, 1. XII. 1931). Od 1958. do 1992. djelovao u Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela zagrebačkoga Veterinarskog fakulteta na kojem je bio redoviti profesor. Stručnjak FAO za… Nastavi čitati →
fikocijan i fikoeritrin (grč. fykos alga, kyanos modar, erythros crven), plavi i crveni pigmenti koji se nalaze u nekim vrstama alga.
fiksacija ili fiksiranje (lat.) 1. Učvršćenje, ustaljenje; čin kojim se nešto čini stalnim, postojanim. 2. biol Postupak konzerviranja pri kojemu se čitavim organizmima ili pojedinim organima sačuva potpuna struktura; kao sredstva za fiksaciju (fiksatori) koriste se alkohol, formalin, razne kiseline… Nastavi čitati →
fikus ili smokva 1. Rod smokvenica (Ficus) iz porodice dudova (Moraceae), najrašireniji u trop. i suptropskim krajevima (F. sicomorus u Egiptu i Arabiji, F. indica u sr. Americi i na Antilima; indijska smokva ili zapadnoindij. → opuncija);… Nastavi čitati →
