BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
flaster (njem. iz grč.), posebna vrsta platna ili plastičnog materijala na koji je nanesen ljepljivi melem. Služi za pričvršćivanje zavoja ili tampona. Postoje flasteri raznih veličina i oblika s komadićima gaze s dezinfekcijskim sredstvom.
flatulencija (lat. flatus vjetar), prisutnost plina u želucu i crijevu koje rezultira njegovim ispuštanjem kroz analni otvor. Gl. plinovi jesu ugljični dioksid, vodik i metan te manje količine smrdljivih plinova. Hrana bogata neprobavljivim ugljikohidratima (npr. grah) pogoduje pojačanom stvaranju plinova u crijevu.
flebektomija (grč. phleps, phlebos vena, ektome izrezivanje), kirurško odstranjenje vene ili samo jednoga njezina dijela (djelomično odstranjenje upaljenih proširenih vena u akutnoj fazi bolesti).
flebitis (grč. phleps, phlebos vena), upala vene. Upalni proces zahvaća sve slojeve vene uz stvaranje ugruška u lumenu (tromboflebitis; flebotromboza), a najčešće su zahvaćene vene donjih udova. Područje i koža iznad f. su bolni, crveni i otečeni. Liječenje je konzervativno, rijetko kirurško.
flebografija (grč. phleps, phlebos vena, graphein zapisati), rendgenska metoda prikazivanja vena s pomoću kontrastnih sredstava.
flebolit (grč. phleps, phlebos vena, lithos kamen), kamenac u veni; najčešće nastaje u venama zdjelice.
flebologija (grč.), grana medicine koja se bavi venama i njihovim bolestima.
flegma (grč.) 1. Prema Hipokratu, jedan od tjelesnih sokova (sluz); ako prevladava u organizmu, dovodi do flegmatičnoga temperamenta. 2. pren Mirnoća, ravnodušnost, hladnokrvnost; flegmatičan, koji je hladnokrvan, koga je teško razdražiti; flegmatik.
flegmona (grč. phlegma sluz), opsežna gnojna upala dubokoga potkožnog i mišićnog tkiva koja se širi tkivnim međuprostorima stvarajući veće nakupine gnoja. Najčešće je uzrokuje bakterija beta-hemolitički streptokok grupe A. Liječi se antibioticima.
fleksori (lat. flexio savijanje), mišići koji obavljaju funkciju pregibanja (fleksije) zgloba, suprotno od mišića ispružača (ekstenzora).
Fleming, Alexander, škot. bakteriolog (Lochfield, 6. VIII. 1881 – London, 11. III. 1955). Otkrio penicilin te utro put antibiotskom liječenju zaraznih bolesti. Dobitnik Nobelove nagrade 1945. za fiziologiju ili medicinu zajedno s E. B. Chainom i W. Floreyjem.
Flexner, Simon, amer. patolog i bakteriolog (Louisville, Kentucky, 25. III. 1863 – New York, 2. V. 1946). Izolirao uzročnika dizenterije (Shigella dysenteriae) te razvio serum protiv meningitisa. Dao doprinos u istraživanju poliovirusa.
floem (grč. phloios nutarnja kora), sitasto tkivo, dio provodnog sustava u viših biljaka kroz koji proizvodi asimilacije (→ fotosinteza) putuju iz lišća u ostale dijelove biljke; suprotno: ksilem.
flora (lat.), cvjetana, biljni svijet neke zemlje, područja, nekoga posebnog okoliša ili razdoblja u povijesti Zemlje. Također, pripadnost nekoj biljnoj porodici (f. alga i sl.). Reliktna f., koja je očuvana samo na nekom području; progresvina f., koja… Nastavi čitati →
Florey, Howard Walter, engl. patolog (Adelaide, 24. IX. 1898 – Oxford, 21. II. 1968). Zajedno s E. B. Chainom izolirao i purificirao penicilin. Proučavao mehanizme upale te prvi purificirao lizozim. S Chainom i A. Flemingom… Nastavi čitati →
floristika, znanost koja proučava → floru nekoga kraja ili raširenost biljnih vrsta.
florna područja, velika područja na Zemlji koja se odlikuju specifičnom, genetski jedinstvenom florom. Izdvajaju se šest f. p.: holarktičko (sjev. umjereni i hladni pojas Zemlje), paleotropsko (trop. područja Starog svijeta), neotropsko (trop. područja Novog svijeta), australsko (Australija s Tasmanijom),… Nastavi čitati →
florni elementi, biljne vrste i podvrste neke → flore.
Florschütz, Vatroslav, hrvatski liječnik (Požega, 15. V. 1879 – Zagreb, 5. I. 1967). Voditelj kirurško-porođajnog odjela u osječkoj bolnici (1919–30), potom u Zagrebu voditelj kirurških odjela Zakladne bolnice (1930–39. i 1946–51) te Bolnice milosrdnih sestara… Nastavi čitati →
flos (lat.), biljna droga koja se priprema sušenjem cvjetova biljaka.
