GEOGRAFIJA I SRODNE ZNANOSTI I PODRUČJA
epidiorit, metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom dijabaza kojemu je struktura i mineralni sastav ostao dijelom sačuvan i prepoznatljiv.
epidot, mineral, Ca2(Al,Fe3+)3(SiO4)3(OH); kristalizira u monoklinskom sustavu, tvori seriju čvrstih otopina s klinozoisitom. Karakteristične žutozelene boje, iako od primjesa može biti crn, crven. Zeleni, željezom bogati epidoti nazivaju se… Nastavi čitati →
epidozit, metamorfna stijena koja se odlikuje škriljavom teksturom, a od minerala u e. dolaze epidot i kremen (kvarc) uz podređene granat, amfibol i feldspat.
Épinal, gl. grad dep. Vosges, regija Lorraine, i Francuska, na r. Mosellei, 60 km ji od Nancyja; 35 400 st. Proizvodnja pamučne robe, gume, sintetičkih vlakana. Cest. i želj. križište. Riječno pristanište. Uzletište. U okolici kamenolomi mramora. Stara… Nastavi čitati →
Épinay-sur-Seine, s predgrađe Pariza, u dep. Seine-Saint-Denis, na r. Seini; 45 600 st. Kem. ind. Film. studiji. Razvio se na mjestu galsko-rim. Spinogeluma.
epirogenetski pokreti, naknadni postkonsolidacijski radijalni pokreti kontinentalnih masa (kratona) bez bitnijih strukturnih promjena. Odgovorni za dizanje ili spuštanje morskih obala.
epitet (grč.), naziv za onu riječ (atribut) koja još dodatno određuje imenicu pa s njom čini nov pojam. U nas naziv za atribut (atributni pridjev) koji se dodaje imenici radi ukrasa (epitheton ornans) i slično, najčešće za one sklopove koji… Nastavi čitati →
epitoma (grč.), kratak izvod iz većeg djela, pregled sadržaja; također sveukupnan pregled nekog područja znanja; sačuvan niz e. iz ant. i srednjovj. književnosti, iz kojih saznajemo o sadržaju, danas izgubljenih, djela.
epizona 1. Zona metamorfizma vezana za vanj. dijelove Zemljine kore; uz e. su tipične umjerene temperature, nizak hidrostatski tlak i izražen usmjereni tlak (stres). Pri takvim uvjetima nastajat će ugl. kataklastične stijene i niskometamorfne škriljave stijene. 2. Metamorfni okoliš karakteriziran… Nastavi čitati →
Epsom and Ewell, dvojni grad u grofoviji Surrey, ji Engleska, 80 km jz od Londona, u s podnožju krednog visočja North Downs; 64 500 st. Trg. središte. Od poč. XVII. st. poznat po slanim mineralnim izvorima (poznata ljekovita… Nastavi čitati →
equites (lat.), u ant. Rimu, vojnici u konjaničkim postrojbama koji su zbog dodijeljenih povlastica postali (←od II. st.) zaseban stalež (ordo equester). U starije doba regrutirani iz redova patricija, poslije postaju i imućniji plebejci. Prema zakonu Lex Roscia (←67),… Nastavi čitati →
Er Hai, jezero u z dijelu provincije Yunnan, j Kina, u i podnožju Diancang Shana, 1940 m n. m.; 250 km2. Odvirak rječica Yangbi, pritok Mekonga. Više otočića. Na j obali je grad Dali (Xiaguan) s brojnim… Nastavi čitati →
eratički blokovi, veliki kameni blokovi koje su ledenjaci i ledeni pokrovi prenijeli na veće udaljenosti, gdje su nakon njihova povlačenja i ostali; često su drugačijeg sastava od okolnih stijena. U nekim područjima ima ih toliko da sprječavaju poljodjelstvo (npr.… Nastavi čitati →
Erciyaş Dagi, ugasli vulkan u sr. Turskoj, j od grada Kayserija. Jedan od najviših vrhova Male Azije (3916 m). U antici poznat kao Argaeus.
Ercolano (do 1969. Resina), grad u provinciji Napoli, regija Campania, j Italija, u z podnožju Vezuva, na obali Napuljskoga zaljeva, ji od Napulja; 64 200 st. Proizvodnja kožne robe, stakla i vina. Turizam; ishodište ekskurzija na Vezuv. Ostaci rim.… Nastavi čitati →
Erdut, naselje (818 stanovnika, 2011) i središte istoimene općine (naselja Aljmaš, Bijelo Brdo, Dalj i Erdut), Osječko-baranjska županija, Podunavlje, 37 km istočno od Osijeka. Leži uz Dunav, u podnožju lesnog uzvišenja Erdutskoga brda, na… Nastavi čitati →
Erebus, Mount, aktivni vulkan na Rossovu otoku u Rossovu moru, Antarktika; visok 3794 m. Posljednja erupcija 1991. Otkrio ga je J. C. Ross 1841. Prvi put osvojen 1908. U podnožju novozelandska i amer. istraživačka postaja. Na Mt. Erebusu se… Nastavi čitati →