JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
American Dream (engleski: američki san), izraz koji se najčešće povezuje s pojmom slobode i stremljenja prema sreći; također i s brzim uspjehom, uspjehom pod svaku cijenu, bez obzira na podrijetlo.
američki jezici, naziv za starosjedilačke jezike u Amerikama; najčešće samo za natporodicu → amerindijanskih jezika, katkad i za jezike → nadene i eskimsko-aleutske u Sjevernoj Americi.
amerikanistika, skup znanosti (arheologija, povijest, etnologija, lingvistika, ekonomija, književnost i dr.), koje proučavaju obje Amerike i njihovo stanovništvo od pretkolumbovskog razdoblja do danas. Unutar anglistike naziv za studije sjevernoameričkih jezika i književnosti.
amerikanizam, naziv za element (riječ, sklop, oblik ili značenje) preuzet iz američkog engleskog jezika.
amerindijanski jezici, natporodica jezika koja obuhvaća sve jezike obiju Amerika osim jezikâ → nadene i eskimsko-aleutskih te doseljeničkih europskih i drugih novodoseljeničkih. Sjevernoamerički jesu almosansko-keresuanski, penutijski i hokanski; srednjoamerički jesu tanoanski, jutoaztečki i otomange; zatim čipčansko-paeski, andski, ekvatorsko-tukanoanski i že-pano-karipski.
amfibrah (grčki: s obiju strana kratak), antička trosložna stopa u kojoj je jedan dugi ili naglašeni slog obgrljen dvama kratkim ili nenaglašenim slogovima. Stih amfibraške inercije čest je u hrvatskom čakavskom pjesništvu od Marulića do danas.
amoritski jezik, jedan od semitskih jezika u Mezopotamiji u prvoj polovici ←II. tisućljeća, bez tekstova, poznat samo po imenima (koja su obično cijele rečenice) i dijelovima teksta zapisanima u akadskim tekstovima.
amplifikacija (latinski), proširenje, opširnije ili razrađenije izlaganje (neke misli); retorička figura u kojoj se za isticanje izraza i njegova značenja koristi slikovitost i opširno opisivanje, dodavanje sinonima, atributa i sl. kako bi se postigla psihološka gradacija; u antici se koristila u pohvalnim govorima.
anacionalan (grčki i latinski), koji nema osjećaja pripadnosti bilo kojem narodu, koji je bez nacionalnog opredjeljenja.
anadiploza (grčki), pjesnička figura ponavljanja: jedna ili više riječi s kraja stiha ponavljaju se na početku idućega.
anafora, u lingvistici, upotreba odgovarajuće zamjenice umjesto imenice, pridjeva ili priloga koji su izrečeni prije; u književnosti, stilska figura ponavljanja istih riječi na početku više uzastopnih stihova ili rečenica. Uobičajen formalno-stilski rekvizit u narodnoj i u umjetničkoj poeziji.
anagram (grčki), riječ koja nastaje proizvoljnim premetanjem slova i slogova neke druge riječi; često se pojavljivao u pseudonimima pisaca XVI. i XVII. stoljeća; premetaljka koja se često koristi u enigmatici.
anakolut (grčki: bez nastavka), sintaktička promjena koja početak rečenice ostavlja logički nedovršenim ili gramatički nepodudarnim s njezinim nastavkom. Vrlo česta pojava u svakodnevnom govoru. U književnosti se koristi kako bi se prikazao živi govor te zbog stilističkih razloga; u poeziji,… Nastavi čitati →
anakronizam (grčki) 1. Stavljanje, zbog neznanja ili svjesno, kulturnih činjenica, povijesnih događaja, osoba i sl. u vremensko razdoblje kojem ne pripadaju. Npr. u Shakespeareovu Juliju Cezaru zvone zvona nepoznata u rimsko doba. 2. Nesuvremena, zastarjela ideja, pojava ili običaj.
analekta (grčki), zbirka izabranih tekstova iz jedne grane znanosti ili umjetnosti; zbirka rasprava, pjesama, članaka i sl.
analfabet (grčki), nepismen čovjek, neznalica; čovjek koji ne zadovoljava uvjete da ga se smatra pismenim.
analitički jezici, naziv za one jezike što rečenične odnose među riječima izražavaju posebnim gramatičkim morfemima koji s odnosnim leksemom nisu ujedinjeni u jednu riječ – česticama, prijedlozima, zamjenicama, pomoćnim glagolima i dr.
analiza (grčki) 1. Raščlanjivanje, rastavljanje nekog pojma u njegove oznake; metoda znanstvenog istraživanja, traženje veza uzroka i posljedica te izvođenja zaključka putem raščlambe cjeline na sastavne elemente. 2. knjiž Sastavni dio svih kritičkih, znanstvenih i nastavnih metoda proučavanja književnosti: formalna… Nastavi čitati →
analogija (grčki) 1. Slaganje, podudarnost, sličnoznačnost. 2. filoz Logičko zaključivanje od posebnog na posebno. 3. mat Omjer, sličnost. 4. fiz Podudarnost različitih sustava fizike (električnih, mehaničkih, akustičkih i dr.) s obzirom na njihovo dinamičko ponašanje. 5. lingv Proces izjednačivanja jezičnih (gramatičkih) oblika.
ananim (grčki), vrsta pseudonima u kojem je ime autora napisano obrnutim redom slova (Kečirasab Oruđ – Đuro Basariček).