JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
kondicija (lat.) 1. Sposobnost podnošenja fiz. i duhovnih napora. Nuždan preduvjet za postizanje šport. rezultata. 2. Uvjet, pogodba. 3. Norma, standard, kakvoća.
kondicional (lat.), u gramatici, pogodbeni način; složeni glagolski način koji izražava pogodbu ili hipotetsko stanje. U hrv. jeziku javlja se u dva oblika: k. sadašnji (ili prvi) koji se tvori od nenaglašenog oblika aorista pomoćnoga gl. biti i radnoga pridjeva… Nastavi čitati →
kondicioniranje (lat.) 1. Pripremanje sirovine ili robe za preradbu ili skladištenje. 2. Dovođenje ljudi u stanje pogodno da se njima manipulira.
kondolencija (lat.), izražavanje sućuti, žaljenja.
koneksija (lat.) 1. Veza, spoj. 2. lingv Povezivanje rečenica i rečeničnih dijelova.
konferansa (franc. preko rus.), najava, objašnjenje tijeka nekog programa; popratne riječi uz nečiji javni nastup; konferansje, voditelj na javnom nastupu, najavljivač izvođačkih točaka.
konferencija (lat.), savjetovanje, vijećanje, sjednica, skup (stranke, udruge) s određenim dnevnim redom; k. za tisak, dogovoreni sastanak s predstavnicima javnih medija na kojem jedna ili više osoba zastupa neko mišljenje, stranku, ustanovu ili instituciju, predstavlja svoj program, odgovara na pitanja i sl.
konfident (franc.), pouzdanik, doušnik, uhoda.
konflagracija (lat.) 1. Velik požar. 2. pren Opća pobuna, ustanak. 3. pren Ratni sukob.
konflikt (lat.), sukob, spor, ozbiljna nesuglasica, oštra prepirka.
konformizam (lat.), prilagodljivost, suglasnost, popuštanje u pomanjkanju hrabrosti ili iz koristoljublja; oportunost.
konfrontacija (lat.) 1. Suočavanje, sučeljavanje u cilju usporedbe (k. svjedoka i optuženog). 2. Sudar, sukob.
konfuzija (lat.), metež, pomutnja, zbrka, smušenost. U medicini, u nekih psih. ili org. bolesti, smetenost, gubljenje orijentacije u prostoru i vremenu, nesposobnost jasnog razmišljanja; konfuzan, smušen, smeten, zbrkanih misli.
konglomerat (lat. preko njem.) 1. Mehan. spoj raznorodnih čestica, predmeta, osoba, ideja. 2. Naslaga, nakupina, smjesa, mješavina. 3. Valutičnjak, sedimentna stijena koja se sastoji od zaobljenih fragmenata starijih stijena (valutica) dimenzija većih od 2 mm čvrsto povezanih cementom (najčešće kalcitnim ili kremenim).
kongokordofanski jezici, jedan od dvaju dijelova kongosaharske jezične natporodice; dalje se dijele na nigerokongoanske i kordofanske jezike.
kongosaharski jezici, jezična natporodica, obuhvaća sve jezike u Africi južno od afrazijskih i sjeverno od kojsanskih. Dijeli se na dva dijela: kongokordofanski i nilosaharski.
kongruencija (lat.) 1. Podudarnost, skladnost, istovjetnost. 2. lingv Slaganje riječi u rečenici prema rodu, broju, licu, padežu i sl.; sročnost. 3. U geometriji, sukladnost ili podudaranje likova; likovi se mogu preslikati jedan u drugi (s pomoću translacija, rotacija, simetrija). U… Nastavi čitati →
konkordancija (lat.) 1. Podudarnost, usklađenost. 2. Abecedni popis riječi ili pojmova koji se nalaze u jednom ili više djela nekog autora, s naznakom mjesta na kojem se nalaze; češće se navodi i ulomak u kojem se riječ ili pojam nalazi… Nastavi čitati →
konkretan (lat.) 1. Stvaran, koji se može opaziti osjetilima. Supr. apstraktan. 2. Točno određen, jasno izložen (k. plan).
konotacija (lat.) 1. Značenje što ga u određenom kontekstu dobiva neka riječ ili izričaj; upućivanje uz primarno i na sekundarna značenja. 2. U logici skup svih obilježja koja se smatraju bitnima za značenje termina.