JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

konverzacija

konverzacija (lat.) 1. Razgovor (obično neformalan), čavrljanje. 2. Razmjena mišljenja, diskusija o nekoj temi; konverzacijska metoda, metoda učenja stranih jezika razgovorom na dotičnom jeziku.

konvolut

konvolut (lat.) 1. Smotak spisa koji se u antikvarijatu prodaju zajedno; više publikacija uvezanih zajedno. 2. Korice, mapa za spise.

konzekvencija

konzekvencija (lat.) 1. Posljedica, posljedak. 2. Dosljednost načelima, mišljenju i sl.; povući konzekvencije, ostati dosljedan svojim načelima i pod cijenu povlačenja s položaja.

konzistencija

konzistencija (lat.) 1. Čvrstoća, trajnost, postojanost. 2. Građa nekog tijela.

Konzul Istranin, Stjepan

Konzul Istranin, Stjepan, hrv. protestantski pisac i prevodilac (Buzet, 1521 – Železno, Gradišće, nakon 1568). Pop glagoljaš osumnjičen za protestantizam, protjeran iz Pazina 1549, djelovao u Njemačkoj. Suradnik Primoža Trubara, zajedno s Antunom Dalmatinom organizirao rad tiskare u Urachu… Nastavi čitati

konzultacija

konzultacija (lat.) 1. Traženje mišljenja ili savjeta stručne osobe. 2. Razgovor stručnjaka, vijećanje specijalista o nekom predmetu.

konjugacija

konjugacija (lat.), povezivanje, sastavljanje. 1. Lingv Sprezanje glagola; mijenjanje oblika glagola po licima i vremenima. 2. Povremena pojava u razmnožavanju praživotinja (Protozoa), npr. trepetljikaša (Ciliata), pri čemu dođe do spajanja dviju jedinki i miješanja njihove nasljedne tvari, nakon čega… Nastavi čitati

konjunkcija

konjunkcija (lat.) 1. lingv Veznik. 2. astron Trenutak kada se Zemlja, Sunce i neko nebesko tijelo nađu na istom pravcu. Moguća su tri slučaja: gornja k. (Sunce između nebeskog tijela i Zemlje), donja k. (nebesko tijelo između Sunca i Zemlje)… Nastavi čitati

konjunktiv

konjunktiv (lat.) lingv Svezani, zavisni glagolski način kojim se izriče htijenje, volja, želja, mogućnost ili zamisao onoga koji govori.

koordinacija

koordinacija (lat.), usklađivanje, dovođenje u suglasnost (pojmova, djelatnosti, funkcija organizma); naziv tijela koja provode usklađivanje između pojedinih segmenata neke cjeline, npr. vlade, stranke i sl.

kopenhaška (kopenhagenska) škola

kopenhaška (kopenhagenska) škola, u lingvističkoj znanosti, jezična škola koju su osnovali L. Hjelmslev i dr. u Kopenhagenu. Nastoji, polazeći od shvaćanja jezika kao matematičkog i autonomnog sustava, izgraditi sveopću formalnu gramatiku. Temelji se na hipotezi da je moguća analiza… Nastavi čitati

Kopitar, Jernej

Kopitar, Jernej, slovenski filolog (Repnje, Gorenjska, 21. VIII. 1780 – Beč, 11. VIII. 1844). Radio kao carski cenzor za knjige na jezicima slavenskima i novogrčkom, pa kao skriptor i kustos Dvorske knjižnice u Beču. Središnja ličnost slavistike… Nastavi čitati

koppa

koppa (grč.), slovo pretklasičnoga grč. alfabeta, poslije oznaka za brojku 90. Iz njega se razvilo lat. slovo Q.

koptski jezik

koptski jezik, zadnja faza u razvoju egip. jezika. Danas u upotrebi samo u Koptskoj (kršćanskoj) crkvi. Koptsko pismo načinjeno je na osnovi grčkoga (s dodatkom nekoliko slova iz demotskoga pisma) u II. st. za potrebe pisanja prijevoda Biblije i… Nastavi čitati

kopula

kopula (lat.) 1. Veza, spona. 2. gram Riječ koja u rečenici veže subjekt i imenski predikat, obično oblik tzv. glagola nepotpunog smisla, u značenju biti, postati i sl. 3. glazb Naprava na orguljama koja pritiskom na polugu omogućuje sviranje… Nastavi čitati

kopulativan

kopulativan (lat.), spojni, sastavni.

kopulativna rečenica

kopulativna rečenica, rečenica s kopulom ili sponom, tj. s glagolskom riječju koja povezuje subjekt s imenskim predikatom, npr. Tahi je krvnik., Tahi je nijema zvijer., Nikola je Nikola. Spona je obično koji glagol postojanja ili koji drugi… Nastavi čitati

Korak

Korak (grč. Kóraks), osnivač ant. retorike (Sirakuza, ←V. st.). Smatra se autorom prvoga poznatoga retorskog priručnika Govorničko umijeće (neki ga pripisuju njegovu učeniku Tisiji), u kojem se retorika definira kao tehnika uvjeravanja argumentima temeljenima na vjerojatnosti. Priručnik donosi osnovnu kompoziciju sudbenoga govora.

koral

koral (španj.) 1. Dvorište između kuća; u Španjolskoj služio kao prostor za predstave (XVI. i XVII. st.). 2. Ograđeni prostor za držanje stoke, obor. 3. Prostor uz arene za držanje bikova do poč. borbe.

kordofanski jezici

kordofanski jezici, podskupina jezika, govore se na I i J Sudana (i u izbjeglištvu), imaju najviše po nekoliko desetaka tisuća govornika: koalib, tegali, talodi i dr. Sa znatno većom nigerokongoanskom podskupinom čine kongokordofansku skupinu, koja s nilosaharskom tvori kongosaharsku jezičnu natporodicu.