JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
mande ili mandingo, podskupina jezikâ unutar nigerokongoanske grane kongokordofanske skupine kongosaharske jezične porodice. Jezici mande govore se u Zap. Africi od Gvinejskoga zaljeva do sjeverozap. područja Nigerije. Dijele se na jezik bobo-fing i na jezike mande. Veći su jezici… Nastavi čitati →
manevar (franc.) 1. Prebacivanje nečega na bolji ili prikladniji položaj, npr. vojske, vagonâ na kolodvoru, broda u plovidbi i dr. Vješt potez, lukav zahvat i sl. 2. Organizirani i usklađeni pokret snaga i sredstava u pripremi za borbu. Njime se… Nastavi čitati →
manifestacija (lat.) 1. Očitovanje nekog unutar. stanja, osjećaja ili raspoloženja i sl. 2. Javni skup kao izraz odobravanja, solidarnosti ili prosvjeda; takvo javno iskazivanje svojega stava.
manija (grč.) 1. Endogena duševna bolest koja se očituje poremećajem misli, afekta i motorike. Smanjena je potreba za spavanjem, bolesnik je pun energije, uzbuđen, raspoložen, pun velikih ideja i planova. M. se može javiti kao samostalna bolest, ali je češće… Nastavi čitati →
manikura (franc.), kozmetička njega ruku i nokata, manikiranje.
manioka (franc. iz jezikâ tupi-gvarani) (Manihot esculenta), višegodišnji trop. grm visok do 4 m, iz por. mlječika (Euphorbiaceae). Pradomovina m. jest Sr. Amerika, a međudomovina područje Amazone, odakle su je Portugalci o. 1600. prenijeli u Afriku. Danas se… Nastavi čitati →
manipulacija (lat.), rukovanje, baratanje, upravljanje, upotreba, stručno djelovanje u radu. pren Varanje, podvaljivanje, vješto podmetanje. Osoba koja se služi m. naziva se manipulator.
manipulant (lat.), pomoćnik ili niži službenik u nekim poslovima (npr. u poštanskom prometu).
manira (franc. preko njem.) 1. Vanj. oblik ponašanja neke osobe; ophođenje, vladanje. 2. Ustaljen način umj. izražavanja karakterističan za pojedinog umjetnika, umj. škole ili razdoblja. 3. pren Izvještačenost, poza i rutina u stvaranju umj. djela.
mansijski jezik (stariji naziv vogulski; u srednjem vijeku Mansijce su zvali i Jugra), jezik iz opskougarske podskupine (u kojoj je još hantijski) ugarske skupine (u kojoj je još mađarski) ugrofinskih jezika uralske jezične porodice. Njime govori nekoliko tisuća ljudi u… Nastavi čitati →
manski jezik (manx), jezik iz keltske skupine, blizak irskomu i gelskomu, zapisivan od XVII. st., za svakodnevnu komunikaciju izumro sred. XX. st. Govorio se na otoku Manu. Postoje pokušaji da se obnovi.
manual (lat.) 1. Priručnik, pregled neke discipline, popis uputa i sl. 2. U glazbi, ručna klavijatura na orguljama, za razliku od pedala, nožne klavijature. Ovisno o veličini orgulja, može ih biti do pet. Uz svaki su m. vezani određeni skupovi… Nastavi čitati →
manus manum lavat (lat.), ruka ruku pere (mije); uzrečica kojom se ističe da će onaj koji pogriješi (ogriješi se o moral, zakon i dr.) imati potporu onoga koji je također pogriješio.
manuskript (lat.) → rukopis
mapa (lat.) 1. Zemljovid, zemljopisna karta. 2. Korice od tvrda kartona, platna, kože i sl. za držanje umj. i arhit. crteža, fotografija, grafike, spisa i sl.; također, serija graf. listova zajedničke tematike. 3. U računalstvu, naziv za strukturu u koju… Nastavi čitati →
marabut (franc. iz arap.). 1. U islam. svijetu, svet čovjek, pustinjak, asket. 2. Čuvar mošeje ili groba.
Maretić, Tomislav (Tomo), hrvatski jezikoslovac (Virovitica, 13. XII. 1854 – Zagreb, 15. I. 1938). Studirao klasičnu filologiju, doktorirao 1883. te predavao slavensku filologiju i indoeuropeistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član JAZU od 1886, predsjednik… Nastavi čitati →
margina (lat.), neispisan rub (prazan prostor, bjelina) na stranici nekoga teksta. U knjizi obično se vanj. rub (nasuprot hrptu) ostavlja najvećim, te se katkad ispunjava ilustracijama, ili se na njemu mogu upisivati bilješke – marginalije.
marginalije (lat.), primjedbe, zabilješke na margini, bijelom rubu oko teksta knjige ili rukopisa; m. su izuzetno vrijedne ako se radi o primjedbama poznatih osoba; M. Krleža je kao dugogodišnji ured. Leksikografskog zavoda napisao brojne m. na rubovima rukopisa svojih suradnika.
markirati 1. Označiti, obilježiti; staviti znak, žig, biljeg; 2. razg Izbjeći obveze, ne sudjelovati u nečem obveznom (npr. na nastavi) bez ozbiljnog razloga; 3. Na kaz. pokusima “igrati” ulogu odsutnog glumca.
