JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Noli turbare circulos meos (lat. ne diraj moje kružnice), riječi koje je grč. matematičar Arhimed navodno uputio rim. vojniku koji je nasrnuo na nj i ubio ga ←212. u Sirakuzi na Siciliji.
nomen est omen (lat.), ime je znak; kaže se ako neko ime odgovara takvoj osobini (npr. da su Mirko, Miran, Mirka, Mirna doista mirni, smireni i sl., da Srećko ima sreće u životu i sl.).
nomenklatura (lat.) 1. Sustav i popis nazivâ u nekoj struci, tehnici, znanosti; način kako se taj sustav stvara. Anatomska n. sadrži o. 5640 stručnih naziva. Prva međunarodno prihvaćena n. bila je bazelska (BNA) iz 1895. Jenska (JNA) n. iz 1935.… Nastavi čitati →
nomina sunt odiosa (lat. imena su mrska), uzrečica kojom se, zbog opreza, ne spominju imena dotičnih ljudi (u nas još inačica npr. nećemo o imenima). Upotrijebio ju je u jednom govoru Ciceron.
nominativ (lat.), nezavisni ili gl. padež (ostali su kosi padeži), odgovara na pitanje tko? za živo i što? za neživo. U rečenici je najčešće to padež subjekta (Nela piše zadaću.) ili pak dijela predikata (Pero je dobar stolar.). U… Nastavi čitati →
nomotehnika (grč.), vještina sastavljanja prav. propisa i zakona.
non plus ultra (lat. ne dalje, ne više), riječi s Heraklovih stupova koji su se nalazili na kraju ant. svijeta. Njima se želi reći da se dalje ili bolje od nečega što je postignuto više ne može, da je to najbolje, vrhunsko, nenadmašivo.
none (lat.), orijentacijski dan u rim. kalendaru, deveti dan prije ida, tj. sedmoga dana u ožujku, svibnju, srpnju i listopadu, a petoga u ostalim mjesecima.
Nonije Marcel (lat. Nonius Marcellus), rim. gramatičar (IV. st.). U Sažetu nauku raspravlja o mnogim jezičnim i gramatičkim pitanjima, a sačuvani su i mnogi citati starijih rim. autora.
nonkonformist (engl.), osoba koja se ne ponaša u skladu s običajima i drugim normama, smatrajući ih zastarjelima, nevaljalima i sl. Izvorno su n. bili ljudi koji se nisu htjeli prilagoditi nauku Anglikanske crkve.
nonparel (franc.), vrsta sitnih slova veličine 6 tipografskih točaka; najmanja pismovna veličina kojom se slaže tekst.
nonsens (lat.), besmislica, besmisao, nesmisao, glupost, budalaština.
nonsensna lirika, humoristička ili parodistička lirika s izmišljenim, besmislenim riječima ili neočekivano, naizgled nelogično i apsurdno povezanim pojmovima, čime se postižu groteskno-komični i drugi efekti. Značenje takvih stihova i ne mora biti besmisleno. Primjer su pjesme Franje Jarmeka (1881–1921),… Nastavi čitati →
nonšalantan (franc.) 1. Nehajan, nemaran. 2. Nesputan.
Noreen, Adolf Gotthard, šved. jezikoslovac (Östra Emtervik, 13. III. 1854 – Ärtemark, 13. VI. 1925). Djelovao u Uppsali, bavio se šved. dijalektologijom, starim skandinavskim jezicima, pravopisom, standardnim jezikom, etimologijom i onomastikom. Napisao gramatiku Naš jezik… Nastavi čitati →
norma (lat.) 1. Standard, obrazac kojim se usklađuje ili vrednuje određeno djelovanje ili ponašanje. 2. Dokument koji određuje odgovarajuće mjerodavno tijelo u kojem se navode pravila, upute, djelovanja, postupanja i sl. → normizacija. 3. filoz Naziv za apriorna pravila… Nastavi čitati →
normanski ili normandijski dijalekt, narječje franc. jezika u Normandiji. Književnost se na njemu razvila prije nego ona na francijskom narječju. Njega su usvojili Normani koji su se tamo naselili (izgubivši s vremenom svoj staronordijski jezik). Nakon što su 1066.… Nastavi čitati →
normirati (od lat. norma), činiti takvim da se uklopi u zamišljenu normu ili standarde koje struke.
norn, govor vikinških doseljenika na otocima Shetlandu i Orkneyu, na S Škotske. Došli su vjerojatno iz jugozap. Norveške. Sačuvano je nekoliko desetaka runskih natpisa i dokumenata XI–XVI. st. Izumro je u XVIII. st. ostavivši u tamošnjim engl. dijalektima nekoliko… Nastavi čitati →
norveški jezik (norsk), jezik Norvežana. Jedan od germanskih jezika; pripada zapadnoj podgrupi sjeverne (skandinavske) skupine, skupa s islandskim i farerskim (u istočnoj su podgrupi švedski, danski i gotlandski, koji se danas smatra dijelom švedskoga). Prvi zapisi na norveškom potječu… Nastavi čitati →