JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

okluzija

okluzija (lat.) 1. fiz Uklapanje čestica krute, tekuće ili plinovite tvari u čvrsto tijelo (npr. mjehurići plinova u lijevanim metalima, vodik u kristalnoj rešetki paladija). 2. geogr Završna faza u razvoju ciklone kod koje je topao zrak podignut u visinu,… Nastavi čitati

oksimoron

oksimoron (grč.), stilska figura koja u sebi objedinjuje dva proturječna pojma (zimsko ljetovanje). U enigmatici, vrsta zagonetke u kojoj se traži spajanje dvaju pojmova suprotnog značenja da bi se dobio treći pojam (ne + da = Neda).

oksitona

oksitona (grč.), općenito, za razne jezike, riječ kojoj je naglasak na zadnjem slogu.

oktobar

oktobar (lat.), naziv za mjesec → listopad. U lat. je kalendaru to isprva bio osmi mjesec, jer je godina počinjala s ožujkom.

okultan

okultan (lat.), tajanstven, tajan, skriven; takav da je povezan s tajnim postupcima (npr. vjerskima i sl.); med Okultno krvarenje, nazočnost krvi u malenim količinama, što se ne može vidjeti golim okom (npr. u stolici), ali se može dokazati biokem. ili mikroskopskom pretragom.

omega

omega (grč.), naziv posljednjega slova grč. alfabeta, Ωω (transliterira se kao Ôô), doslovno znači “o veliko”, i njime se pisao dugi glas o, za razliku od slova omikron (doslovno “o malo”), kojim se pisao kratki glas o.

omikron

omikron (grč.), 15. slovo grč. alfabeta. → omega

omnia mea mecum porto

omnia mea mecum porto (lat. sve svoje sa sobom nosim), izreka kojom se želi reći da je čovjekovo pravo bogatstvo ono što ima u sebi, njegova unutar. vrijednost. Izreka potječe od grč. mudraca Bijanta.

omnipotencija

omnipotencija (lat.), svemoć, svemoćnost, svemogućnost koja se pripisuje Bogu; omnipotentan, svemoguć, svemoćan.

omotski jezici

omotski jezici, skupina jezika na I Afrike (u juž. i sr. Etiopiji te na S Kenije), dio afrazijske (semitohamitske) jezične porodice. Prije se smatralo da su ti jezici (kao zapadnokušitski) dio kušitske skupine afrazijskih jezika. To su jezici kafa… Nastavi čitati

ondulacija

ondulacija (franc. iz lat.) 1. Valovito gibanje. 2. Kovrčanje kose, pravljenje uvojaka.

onomastika

onomastika (grč.), područje jezikoslovlja koje proučava imena – njihovo podrijetlo, mijene, upotrebu, značenja i dr. Antroponomastika bavi se imenima osoba (imena, prezimena, nadimci i dr.), a toponomastika zemljopisnim imenima (oronimi imena gora, dolina i dr., hidronimi imena rijeka, jezera… Nastavi čitati

onomastikon

onomastikon (grč.), skup imena kao objekt onomastičkoga proučavanja, predmetni rječnik, imenik (ekvivalent za opće riječi jest leksikon, rječnik).

onomatopeja ili onomatopejska riječ

onomatopeja ili onomatopejska riječ, riječ s glasovnim sastavom koji govornike podsjeća na zvuk s kojim je u vezi ili koji se povezuje s kakvim kretanjem, npr. mu za mukanje krave (i onda izvedenica mukanje), kokokodak za kokodakanje kokoši… Nastavi čitati

operater

operater (franc. iz lat.) 1. Liječnik (kirurg) koji izvodi kirurški zahvat. 2. Poslužitelj nekih tehn. uređaja (npr. kinooperater). 3. U novije vrijeme, telekomunikacijska tvrtka koja pruža specifične usluge korisnicima.

opistograf

opistograf (grč.), rukopis ili knjiga (papirus, drvorezna knjiga i sl.) s tekstom na naličju listova.

oponirati

oponirati (lat. preko njem.), protiviti se, suprotstavljati se, protusloviti; iznositi prigovore, proturazloge; osporavati, opirati se; prkositi.

oportun

oportun (lat.), pogodan, prikladan; koristan, povoljan; pravodoban, primjeren; promišljen, svrhovit.

oportunizam

oportunizam (iz lat.), prilagođivanje prilikama radi postizanja kakva cilja ili stjecanja kakve koristi, bez obzira na moralna, društv. i druga načela.

opresija

opresija (lat. oppressio), tlačenje, ugnjetavanje, gušenje, nasilništvo; podjarmljivanje.