JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

opscen

opscen (lat.), bestidan, sramotan, razvratan, nepristojan, sablažnjiv, prostački i sl.

opservacija

opservacija (lat.) 1. Promatranje, opažanje, motrenje. 2. med Promatranje bolesnikovih simptoma i njihova razvoja te prikupljanje kliničkih i laboratorijskih nalaza da bi se mogla postaviti konačna dijagnoza. Kad dijagnoza nije definitivno postavljena, u med. se praksi uz radnu dijagnozu stavlja… Nastavi čitati

opsesija

opsesija (lat.), opsjednutost, obuzetost čime (npr. nekom mišlju, idejom koje se osoba ne može riješiti). Javlja se kod opsesivno-kompulzivne neuroze. Liječi se antidepresivima.

opskougarski jezici

opskougarski jezici, jedna od dviju skupina ugarskih jezika (finougarske jezične porodice); u njoj su jezici mansijski i hantijski (a u drugoj je mađarski jezik).

opskuran

opskuran (lat.), taman, mračan. pren Skriven, nepristupačan, prikriven, nepoznat, potajan, nerazumljiv, maglovit i dr.

optativ

optativ (lat.), jedna od glagolskih kategorija načina. Optativom se izriče želja da bi se ostvarilo glagolom označeno zbivanje, stanje i sl. Živio! Živjeli mladenci! Da si mi zdravo! i sl.

optimist

optimist (prema lat.), osoba koja se nada dobromu, koja povoljno ocjenjuje (često nekritički) uvjete u kojima živi i sl.; vesela i vedra osoba.

optimizacija ili optimiranje

optimizacija ili optimiranje (lat. preko njem.), mat. postupak najboljeg mogućeg izbora veličina na osnovi prethodno određenih kriterija pri projektiranju ili planiranju (u znanosti, tehnici, ekonomiji).

optimum

optimum (lat.), najpovoljnije, najbolje što se da postići u postojećim prilikama; optimalan, najpogodniji, najprikladniji.

opus

opus (lat.) 1. Djela nekog umjetnika kao cjelina. To mogu biti knjiž., slikarska, glazb. i ostala djela. 2. glazb Oznaka koja, uz redni broj, prikazuje redoslijed nastanka pojedinih djela nekog skladatelja. Katkad se pod jedan broj može svrstati više skladbi,… Nastavi čitati

opus citatum → o. c.

opus citatum o. c.

oralan

oralan (lat.), koji se tiče usta i usne šupljine (o. higijena), ili se uzima na usta (npr. lijek), ili se tvori u usnoj šupljini (npr. o. glasovi).

orator

orator (lat.), govornik, osoba koja drži govor. Riječ se vrlo često rabi u ironičnom smislu.

orbis terrarum

orbis terrarum (lat. krug zemalja), sve zemlje svijeta, zemni svijet.

ordinaran

ordinaran (lat.) 1. Redovit, normalan. 2. Najobičniji, svagdanji, prosječan. 3. Najniže vrste, vulgaran, prost, nepristojan.

ordinarius

ordinarius (lat. “redovit”), stariji naziv za red. prof., šefa katedre na sveučilištu; extraordinarius, stariji naziv za izvanrednog sveuč. profesora.

orhonsko-jenisejski jezik

orhonsko-jenisejski jezik, jezik orhonsko-jenisejskih natpisa, uvjetni naziv za nekoliko turkijskih jezika zapisanih turkijskim runskim pismom, oko r. Orhon i Jenisej te u ist. Turkestanu, iz vremena VII–X. st. Jezik blizak staroujgurskomu.

original

original (lat.), prvotno djelo, za razliku od njegovih kopija, imitacija, prijepisa i sl.; izvornik.

orijentacija

orijentacija (lat.) 1. Snalaženje u prostoru, određivanje mjesta u odnosu prema nekoj odabranoj točki (s pomoću položaja Sunca, zvijezda, prir. znakova, raznih uređaja i sl.). 2. U širem smislu, snalaženje u nekom području misaonoga ili drugoga radnoga djelovanja. 3. Usmjeravanje… Nastavi čitati

oromo

oromo, jezik iz kušitske skupine afrazijskih jezika, njime govori više od 12 mil. ljudi u sred. i ist. Etiopiji, te na S Kenije. Piše se etiopskim pismom.