JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
antispast (grčki: hrom na obje noge; pjevan u dva akorda), dvostruka metrička stopa, dipodija sastavljena od jamba i troheja.
antistrofa (grčki), drugi dio pravilne ode u grčkom korskom pjesništvu. Slijedi nakon strofe, a za njim dolazi zaključni dio epoda.
antiteza (grčki: opreka), u retorici i stilistici, figura koja suprotstavlja i povezuje dva oprečna izraza ili pojma u jednoj frazi ili rečenici, stihu, strofi ili pjesmi. Česta u starogrčkih filozofa i tragičara, u ranokršćanskoj, srednjovjekovnoj, manirističkoj i baroknoj literaturi te… Nastavi čitati →
antologija (grčki), zbirka djela ili ulomaka iz djela lijepe književnosti koja potječu od jednog ili više autora ili su anonimna, odabrana po unaprijed određenom kriteriju.
Anton Dalmatin → Antun Dalmatin
antonim, riječ suprotna značenja nego što je značenje druge riječi. Takvi su parovi npr. gore – dolje, visok – nizak itd.
antropofagija (grčki), ljudožderstvo, običaj u nekih izvaneuropskih plemena (u najstarijim razdobljima također ponegdje i u Europi), utemeljen na vjerovanju da se s obrednom konzumacijom ubijenoga pripadnika plemena ili neprijatelja stječe njegova moć. → kanibalizam
antropomorfan (grčki), čovjekolik, nalik na čovjeka.
antropomorfizam (grčki) 1. Prikazivanje Boga, božanskih ili prirodnih pojava u ljudskom liku. 2. Gledište prema kojemu predmeti, životinje i prirodne pojave posjeduju ljudska svojstva; religije često božanstvima pripisuju osobine ljudi (razum, volju, srdžbu, ljubav); u povijesnim i kulturološkim istraživanjima antropomorfizam… Nastavi čitati →
antroponim (grčki), ime čovjeka (ime, prezime ili nadimak), predmet proučavanja antroponomastike.
anulirati (latinski), poništiti, dokinuti, proglasiti nevrijedećim, opozvati.
aorist (učeni grčki: aóristos), u hrvatskom jeziku prošlo svršeno vrijeme. Tvori se od infinitivne osnove svršenih glagola (i od nekih nesvršenih, pa ima značenje imperfekta) nastavcima -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše; -h, -0, -0, -smo, -ste,… Nastavi čitati →
apanaža (francuski), novac koji se za izdržavanje godišnje isplaćuje članovima vladarske obitelji ili novac kojim porodica izdržava svojeg člana; običaj apanaže pojavio se u srednjem vijeku kada je kralj, iz dijela kraljevske domene, darivao muške pripadnike kraljevske loze (sinove i braću).
aparat (latinski) 1. tehn Naprava koja obavlja neku jednostavnu radnju (radio aparat, telefonski aparat, fotografski aparat i dr.). 2. Osoblje, sredstva i sustav koordinacije u nekom pothvatu i u ustanovi (državni aparat, policijski aparat, sudski aparat i dr.). 3. med… Nastavi čitati →
apartan (francuski), osebujan, neobičan, jedinstven, izdvojen posebnim odlikama, poseban po dobrim svojstvima.
apel (francuski) 1. Poziv, zov. 2. Pozivanje, prizivanje na što, opominjanje (apel za spas Zemlje).
apelativ (latinski) 1. Zajednička, opća imenica za označavanje svih predmeta iste vrste, nasuprot vlastitom imenu. 2. Izraz načinjen prema podrijetlu, narodnosti, zvanju i sl. osobe koja se iza tog izraza krije, za razliku od vlastitog imena ili pseudonima; tako… Nastavi čitati →
aperçu (francuski), pregled, kratak prikaz; duhovita primjedba.
apikalni glas, glas koji se tvori vrhom jezika (d, t, n); izvedenica od apikalan (latinski), vršni, koji se tiče vrha, koji je na tjemenu.