JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Pokorny, Julius, njemački jezikoslovac (Prag, 12. VI. 1887 – Zürich, 8. IV. 1970). Studirao pravo i filologiju u Beču. Predavao keltsku filologiju u Berlinu; zbog židovskog podrijetla umirovljen, uspio napustiti Njemačku 1943. Radio kao sveučilišni… Nastavi čitati →
polemika (grč.), oštar spor oko nekog pitanja; strastvena, često žučljiva knjiž., znanstv. ili polit. rasprava u medijima ili u javnosti između predstavnika suprotstavljenih gledišta. Razvila se u ranom kršćanstvu u teol. polemičkim raspravama apologetičara. Vrhunski polemičari bili su Voltaire, H.… Nastavi čitati →
poliglot (grč.), osoba koja poznaje ili govori više jezika. Poliglotsko ili višejezično izdanje, djelo koje usporedno objavljuje tekst na različitim jezicima.
polihistor (grč.), sveznadar, stručnjak u mnogim područjima, učen čovjek. Naziv za ant. prozne pisce, povjesničare i govornike koji su u svojim djelima donosili široku lepezu podataka (o povijesti, umjetnosti, osobama i dr.) enciklopedijskog značaja. Poznati p. su Plutarh, Plinije st., Diodor i dr.
polisemija (franc.) ili višeznačnost, obilježje po kojem riječ, ili sklop riječi, ili kakav jezični oblik ima više značenja (značenja su uvjetovana kontekstom upotrebe). Do dvosmislenosti može doći ako je kontekst preopćenit ili kada se može odnositi na više nego… Nastavi čitati →
polisintetski jezici, naziv za jezike u kojima se ne može uvijek razlučiti riječ od rečenice. Takvi su jezici eskimski i mnogi indijanski.
polonistika, grana filologije koja proučava poljski jezik i književnost; studij poljskoga jezika i književnosti. Istaknuti hrvatski polonisti bili su F. Marković, T. Maretić, J. Hamm, J. Benešić i Z. Malić.
poluglas 1. Općenito u jezikoslovlju, naziv za sred. samoglasnik ý (šva) koji se čuje kada se izdvojeno izgovara suglasnik. Taj se glas u nekim našim tekstovima (književnima, pa i u stručnima) obilježava apostrofom (doš’l). 2. U jezikoslovlju u vezi… Nastavi čitati →
polje 1. Ravno zemljište; obrađen i zasijan komad zemlje; njiva, oranica. 2 mat Jedna od osnovnih algebarskih struktura. Skup na kojem su zadane dvije operacije, zbrajanje i množenje, te vrijedi niz aksioma. Primjeri su polja realnih, racionalnih i kompleksnih brojeva.… Nastavi čitati →
poljski jezik, narodni i književni jezik → Poljaka. To je fleksijski jezik, ima sedam padeža, nekoć je postojala i dvojina (dual), naglasak je na pretposljednjem slogu, red riječi je slobodan. Abeceda se sastoji od 32 slova, a kao… Nastavi čitati →
ponedjeljak, prvi radni dan u tjednu; u hrv. i drugim slav. jezicima, dan koji dolazi po nedjelji. U ostalim eur. jezicima ugl. je izveden iz rim. kalendara, gdje je bio dan posvećen Mjesecu – Luni, odatle tal. lunedi… Nastavi čitati →
pop- (skr. od engl. popular), predmetak u riječima koja se odnose na pop umjetnost, modu, glazbu i sl. (pop-zvijezda, pop-grupa i sl.).
popularan (lat.) 1. Poznat, omiljen, svima drag, koji uživa simpatije, povjerenje. 2. Pristupačan, prihvatljiv (npr. p. cijena).
portugalski jezik (português) počinje se oblikovati kao poseban jezik u IX. stoljeću. U to se vrijeme u latinskim tekstovima pojavljuju pojedinačne portugalske riječi. Najstariji sačuvan tekst na portugalskom jest iz 1192. Jezik se do sredine XIV. st. razvija skupa s… Nastavi čitati →
post festum (lat. nakon svetkovine), prekasno; nakon što se već dogodilo.
post hoc, ergo propter hoc (lat. poslije toga, dakle zbog toga), pogreška u zaključivanju koja se sastoji u tvrdnji da je uzrok nekog događaja neki prethodni događaj samim tim što mu vremenski prethodi.
postrojba, formacija, jedinica (npr. vojna p., vatrogasna p. i dr.)
postskriptum (lat. post scriptum nakon napisanog), obično dodatak nekom pismu ili dopisu koji se stavlja iza potpisa, pripis; kratica: P. S.
posuđenica ili pozajmljenica, naziv za riječ preuzetu iz jednoga jezika u drugi. U jezik dolaze preko izgovora ili preko pisma. U hrv. jeziku imamo različite vrste preuzimanja riječi iz drugih jezika. Tako imamo posuđenice (intervju, tramvaj, šuko)… Nastavi čitati →
Potebnja, Oleksandr Opanasovyč (rus. Aleksandr Afanasjevič), ukr.-rus. jezikoslovac i filolog (Havrylivka, 10/22. XII. 1835 – Harkov, 11. XII. 1891). Bavio se općim jezikoslovljem, pov. sintaksom, dijalektologijom (jedan je od prvih ukrajinskih dijalektologa), narodnim običajima te teorijom književnosti.