JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
rci, naziv za glagoljičko i staroćiriličko slovo r; u brojevnom sustavu ima vrijednost 100.
reakcija (lat.) 1. Općenito, uzvratno djelovanje, protudjelovanje, odgovor na djelovanje. 2. U kemiji, međudjelovanje dviju ili više tvari koje dovodi do nastanka novih tvarI. 3. biol, psihol Odgovor organizma na vanj. ili unutar. podražaj. 4. fiz Reakcija sila… Nastavi čitati →
reaktivacija (lat.), ponovni povratak u aktivnost, u službu i sl., ponovno uspostavljanje djelovanja ili djelatnosti.
rebus (lat.), vrsta zagonetke u kojoj se odgonetka (riječ, rečenica i sl.) dobiva iz kombinacije slika, slova, brojeva i drugih znakova i simbola te njihovih međusobnih smještaja. Slova mogu imati svoju vrijednost ili vrijednost naziva za slova (npr. B =… Nastavi čitati →
recentan (lat.), nov, skorašnji; sadašnji, današnji.
recenzija (lat.) 1. Stručna ocjena kvalitete i značaja nekog djela (članka, knjige, filma, predstave, koncerta i sl.) iskazana u pisanom obliku. Kod znanstv. djela i članaka u znanstv. časopisima nužna je pozitivna r. da bi se rad objavio; recenzirati,… Nastavi čitati →
recepcija (lat.) 1. Prihvaćanje, usvajanje čega (r. umj. djela). Povijest utjecaja nekog autora, djela ili pravca u književnosti na čitatelje i širu društv. zajednicu predmet je proučavanja komparativne književnosti i sociologije književnosti te estetike (estetika recepcije). 2. Primanje, doček… Nastavi čitati →
recept (lat.) 1. Služb. isprava kojom liječnik propisuje lijek. U uvodnom se dijelu nalazi naziv i šifra ustanove ili liječnika koji izdaje r., ime i prezime pacijenta i njegova adresa, broj zdravstv. osiguranja, zatim kratica Rp. (prema lat. recipe uzmi),… Nastavi čitati →
receptura (lat.), sadržaj recepta; pripremanje lijekova prema liječničkoj uputi.
recipročan (lat.), uzajaman, naizmjeničan, međusoban, obostran, odnosan i sl., koji je s drugim u nekom uzajamnom odnosu.
recipročni glagoli, uzajamno-povratni glagoli, oni u kojima dva subjekta ili više njih vrše radnju jedan prema drugomu ili jedan na drugomu, npr. tući se, boriti se, dogovarati se, sporazumjeti se, svađati se.
rečenica 1. U jezikoslovlju, jedna od jedinica komunikacije (saopćenja, priopćenja), niža od diskursa; njome se prenosi jedna potpuna obavijest. Može se sastojati i od jedne riječi ili od niza riječi, npr. I?; Kiša.; Nije.; Nela čita.;… Nastavi čitati →
red riječi u rečenici, raspored po kojem se smještaju riječi u rečenici. Može biti slobodan (ako se riječi mogu smjestiti na svako mjesto) i vezan (mjesto riječi određeno je njezinom službom u rečenici). U neutralnom poretku riječi (stilski neobilježenu)… Nastavi čitati →
redakcija (lat. redactio popravljanje) 1. Jezično i pravopisno ujednačavanje rukopisa. 2. Mjesto, prostor u nakladničkoj kući u kojoj se uređuju knjige, novine, časopisi i sl. 3. Naziv za grupu ljudi koja se bavi uređivanjem publikacija; uredništvo. 4. Jedna od više… Nastavi čitati →
redukcija (latinski: reductio vođenje natrag) 1. Općenito, svođenje složenog na jednostavnije oblike i vrijednosti; ograničenje, odvajanje, smanjenje; svođenje na bitno. 2. geogr Usklađivanje različitih izmjerenih veličina na određenu osnovu (na primjer određivanje srednje razine mora, visine svega kopna… Nastavi čitati →
reduplikacija (lat.) 1. U jezikoslovlju, ponavljanje riječi ili njezina dijela. Npr. jednostavnija je r. da-da, ne-ne, a-a (nijekanje). Vidljiva je u sastavu nekih zvukoopisnih i nekih drugih opisnih riječi (kokodakati, ljuljuškati prema ljuljati). U indoeuropeistici… Nastavi čitati →
reduta (franc.) 1. Vrsta poljskoga zemljanoga utvrđenja s više uglova; sastoji se npr. od vanj. rova, prsobrana i unutar. rova. 2. Krabuljni ples.
referada (od latinskoga: referre izvijestiti, preko njemačkoga Referat), u ustanovama, uredima i drugdje, odjel (odsjek) za obavljanje najčešće upravnih, organizacijskih i informativnih poslova specifičnih za te ustanove ili urede, na primjer studentska referada na fakultetima.
referalna djelatnost, identifikacija i upućivanje korisnika na relevantne izvore informacija (osobe, institucije, dokumente i sl.) o određenom predmetu.
referat (lat. referre izvijestiti) 1. Usmeni ili pismeni prikaz čega, služb. izvještaj. 2. Javno predavanje o nekoj temi.