JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
apstinencija (latinski: abstinentia), suzdržavanje od nekog užitka (npr. od alkoholnog pića, pušenja, spolnog odnosa); suzdržavanje od glasovanja na izborima; u rimskom pravu, odricanje, pravo nasljednika da ne prihvati ostavinu koja je prezadužena.
apstrahirati (njemački iz latinskog), odijeliti, izuzeti, isključiti; ne uzimati nešto u obzir.
apstrakcija (latinski: abstractio izdvajanje; misaono izlučivanje), misaoni proces izdvajanja bitnih elemenata iz cjeline; u običnome govoru, mišljenje udaljeno od stvarnosti i općeg iskustva.
apsurd (latinski) 1. Besmislica, besmisao; ono što se protivi zdravorazumskom zaključivanju, ono što je nemoguće, neizvedivo. 2. U logici, apsurdni sudovi ili pojmovi, oni koji stoje u protuslovnim sklopovima, protivno elementarnim logičkim principima; reductio ad absurdum, indirektni dokazni postupak… Nastavi čitati →
aqua regis (latinski: carska voda), zlatotopka, tekućina u kojoj se otapa zlato. Smjesa jednog dijela koncentrirane dušične kiseline i triju dijelova koncentrirane solne kiseline.
Aquae (latinski), toplice, kupališta; oznaka ljekovitih izvora, potječe od Rimljana; među ostalim Aquae Aureliae (Baden-Baden), Aquae Sextiae (Aix-en-Provence), Aquae Iasae (Varaždinske toplice).
arabica, posebna vrsta arapskoga pisma, prilagođena fonetskom pravopisu, kojim su se služili bosansko-hercegovački muslimani od početka XVI. stoljeća do početka XX. stoljeća; u Bosni udomaćeni izrazi arebica te matufovica, a u vjerskoj nastavi mektebica; od XVII. do… Nastavi čitati →
arabizam, riječ, sklop, značenje ili koji drugi jezični element preuzet iz arapskog jezika u koji drugi jezik.
arak (latinski), pravokutno obrezan list papira određenog formata; također jedinica mjere za papir. Tiskarski arak je list papira, pergamene, na kojem je otisnut tekst četiriju, osam, šesnaest itd. stranica neke knjige; njegovim presavijanjem dva, tri ili više puta dobiva… Nastavi čitati →
aramejski jezik, jedan od semitskih jezika (u sjevernim središnjim jezicima) afro-azijske jezične porodice. Poznat je po tekstovima iz razdoblja ←X/IX. stoljeća – XV. stoljeća. Od ←VIII/VII. stoljeća postao je jezikom sporazumijevanja u Prednjoj Aziji, a kao govorni jezik potisnuo… Nastavi čitati →
aramejsko pismo, odvjetak zapadnosemitskih pisama, a od njega je (u ←V. stoljeću) nastalo hebrejsko pismo te srednjoperzijsko pismo pehlevi, partsko, sogdijsko i horezmijsko te neka druga. Od aramejskoga je pisma nastalo indijsko pismo brahmi, od kojega su onda potekla… Nastavi čitati →
aranžman (francuski) 1. Raspored, poredak, preradba; ono što je uređeno, priređeno za neku svrhu (glazbeni aranžman, cvjetni aranžman). Osoba koja to radi naziva se aranžer. 2. Sporazum, nagodba, izmirenje; ukupnost okolnosti i popratnih činjenica oko sklapanja kakva ugovora.
arapske brojke, znamenke 1–9 u modernome brojnom sustavu, podrijetlom iz Indije, u Europu dospjele posredstvom Arapa u X. stoljeću.
arapski jezik, jedan od jezika semitske grane (pripada južnim središnjim jezicima) afro-azijske porodice. Stari arapski jezik jest jezik Kur’âna, kako ga je zapisao Muhammad (570–632); dalje su srednji i novi arapski dijalekti, koji se zapravo mogu smatrati i… Nastavi čitati →
arapsko pismo, najmlađe od semitskih pisama; počelo se upotrebljavati tik pred nastanak islama. Nastalo je od nabatejskoga. Varijante pisma jesu kufsko (obično na spomenicima i novcu; do XII. stoljeća i za prepisivanje Kur’âna), kurzivno nahs (ono je osnova… Nastavi čitati →
arbitraran (latinski) 1. Proizvoljan, svojevoljan; koji se može odrediti na više načina, koji podliježe daljnjem prosuđivanju. 2. lingv Ferdinand de Saussure tim terminom označava općenito prirodu govornih znakova, tj. odnos između dvaju dijela govora (signifiant i signifie). 3. log… Nastavi čitati →
area (latinski) 1. Ravna površina, ravnica. 2. U prenesenom značenju, nešto prostorno veliko (bojno polje, trkalište). 3. med Površina, dio tijela koji se pregledava i sl.
arenga (latinski) 1. Prolog ili formula na srednjovjekovnim listinama, kojim se opravdava moralnost donesene odluke; daje ispravi svečan ton. 2. Govor javna značaja kojim se nešto objavljuje (presuda, proglas) te povišeno mjesto na središnjemu trgu predviđeno za to.