JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
data (latinski), podaci, utvrđene činjenice; opći naziv za brojčano zabilježenu informaciju koja se obično koristi putem informacija pohranjenih u bazi podataka.
datirati (latinski) 1. Ubilježiti datum, obično dan, mjesec i godinu na neku ispravu, spis, pismo, natpis, sliku i sl.; označiti kada je nešto nastalo. 2. Odrediti vrijeme kada se nešto zbilo ili nastalo; proučavanjem najrazličitijih načina brojenja dana, mjeseci i… Nastavi čitati →
dativ (latinski), zavisni padež, ima ulogu indirektnoga objekta. U hrvatskom jeziku pokazuje usmjerenost (idem kući), čemu je što namijenjeno (namijenjeno znanju), čemu što teži (teži savršenstvu), pripadnost (žena mu) itd. Prijedlozi koji idu s dativom jesu: k,… Nastavi čitati →
datum, kalendarsko vrijeme, mjera vremena prema kalendaru (dan, mjesec, godina); nadnevak.
Dayre, Jean, francuski romanist i slavist (Arles, 24. VI. 1892 – Palermo, 21. VIII. 1952). Diplomirao talijanistiku, profesor Francuskog instituta u Firenci (1929–35), ravnatelj Francuskog instituta u Zagrebu (1935–47), profesor francuske književnosti i lektor francuskoga… Nastavi čitati →
De Gubernatis, Angelo, talijanski indolog i književni povjesničar (Torino, 7. IV. 1840 – Rim, 26. II. 1913). Osnivač i profesor na katedri za sanskrt u Firenci (1863–65); 1890–1908. predaje u Rimu. Proučavao književno i narodno… Nastavi čitati →
Deanović, Mirko, hrvatski romanist i leksikograf (Dubrovnik, 13. V. 1890 – Zagreb, 16. VI. 1984). Doktorirao romanistiku u Beču (1916), od 1927. predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, utemeljitelj talijanskoga seminara i katedre talijanskoga jezika… Nastavi čitati →
debata (francuski) 1. Rasprava, razmjena mišljenja o određenoj temi na nekom političkom ili stručnom skupu, okruglom stolu. 2. Prepirka.
decembar (latinski), naziv za → prosinac, dvanaesti mjesec; naziv zapravo znači deseti mjesec, jer su Rimljani počinjali godinu s martom (ožujkom).
decenij (latinski), deset godina, desetljeće; broji se od jedan (jedanaest, dvadeset jedan itd.) do zaključno deset (dvadeset, trideset itd.).
dedikacija (latinski), posveta, obično posve kratka na početku knjige, umjetničkog ili glazbenog djela. U prošlim stoljećima posvete su sastavljane u obliku opširnih posvetnih uvoda, sadržavajući podatke o vremenu kada je djelo nastalo i pojedinim istaknutim osobama koje su pomogle objavljivanju… Nastavi čitati →
defekcija (latinski), otpadništvo, odmetništvo (npr. iz Crkve, političke stranke).
defekt (latinski) 1. Nedostatak, mana, pogreška. 2. Kvar, zastoj, oštećenje.
defektivi (latinski), riječi koje nemaju sve oblike, npr. glagol velim koji ima samo neka vremena (prezent, imperfekt i glagolski prilog sadašnji); imenica koja ima samo jedan broj (škare) ili samo neke padeže (doba).
definitiva (latinski) 1. Konačno stanje. 2. Prije, naziv za završni ispit kojemu su se podvrgavali učitelji nakon dvogodišnjeg službovanja. Definitivan znači konačan, zaključan, presudan.
deformacija (latinski) 1. Promjena uobičajenog oblika, izobličenje. 2. med Promjena oblika nekog dijela tijela ili nekog organa zbog bolesti (treba razlikovati od malformacije, urođene abnormalnosti građe organizma). 3. fiz Promjena oblika tijela zbog djelovanja vanjskih ili unutarnjih sila (rastezanje, savijanje, zavrtanje i dr.).
deiktičke čestice (deikse), čestice koje se mogu dodati prilozima i zamjenicama i kojim drugim vrstama riječi (no u štono, gdjeno, ka u ovdjeka, zi u njojzi, ma u posvema, j u tuj, s u… Nastavi čitati →
deipnosofisti (grčki), naziv za ljude koji vode učene razgovore prilikom gozbi; potiče od naslova Atenejeva djela u kojem je prikazana takva gozba.
dekada (grčki) 1. Razdoblje od deset uzastopnih dana (tjedana, mjeseci, godina). 2. U francuskom kalendaru iz 1789, razdoblje od deset dana koje je zamijenilo sedmodnevni tjedan.
dekan (latinski) 1. Općenito, osoba koja po starosti ili izboru stoji na čelu nekog zbora ili organizacije (npr. dekan diplomatskog zbora, dekan fakulteta, predstojnik crkvenog dekanata). 2. U grčkoj i rimskoj vojsci, zapovjednik šatora… Nastavi čitati →