JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
depandansa (francuski), sporedna zgrada koja po funkciji pripada glavnoj (depandansa hotela); podružnica; filijala.
deplasiran (francuski) 1. Koji ne priliči situaciji. 2. Neprimjeren, neumjestan, neukusan. 3. Koji vrijeđa pristojnost.
derivacija ili izvođenje, jedan od načina tvorbe riječi. Riječi se tvore dodavanjem sastavnica koje nisu riječ, njezina osnova ni korijen – formanata (to su sufiksi, prefiksi i infiksi). Ti se formanti dodaju na osnovu riječi, npr. rad, osnova… Nastavi čitati →
derivat (latinski), ono što je izvedeno ili potječe od čega drugoga. 1. U kemiji spoj koji se može izvesti iz osnovnog spoja; u organskoj kemiji svi alifatski spojevi su derivati metana, a aromatski spojevi derivati benzena. 2. ekon Derivati ili… Nastavi čitati →
descendencija (od latinskoga: descendere sići), srodnost u silaznoj lozi (sin prema ocu, unuk prema djedu); teorija descendencije, stari naziv za znanost o evoluciji, teorija o zajedničkom podrijetlu živih bića. Prve osnove postavlja George-Louis Leclerc de Buffon (XVIII. stoljeće), razrađuje… Nastavi čitati →
desenzibilizacija (latinski) 1. Smanjivanje, postupno uklanjanje osjetljivosti na nešto. 2. med Vrsta terapije koja se primjenjuje naročito u liječenju alergija (liječenje osjetljivosti davanjem rastućih doza alergena). 3. Metoda bihevioralne terapije, postupak odvikavanja od nekih nepoželjnih emocionalnih reakcija (npr. fobija) postupnim… Nastavi čitati →
designacija (latinski), označivanje, određivanje, imenovanje unaprijed. 2. U Rimu, naziv designatus odnosi se na konzula, tribuna ili drugog činovnika imenovanog za iduću godinu, prije nastupa na dužnost. Designirati, odrediti ili određivati koga za neki visoki položaj; unaprijed imenovati.
deskripcija (latinski) 1. Opisivanje, opis, prikaz (bez objašnjenja, problematiziranja, tumačenja). 2. filoz Opis stanja stvari; kao metodu humanističkih znanosti uveo ju je → Wilhelm Dilthey, fenomenolozi su je razvili u potpunosti; deskriptivan, opisan.
destrukcija (lat.), razaranje, rušenje, uništenje; destruktivan, opasan, poguban, uništavajući.
detalj (franc.), pojedinost, sitnica, dio veće cjeline; detaljizirati, ulaziti u detalje, ne propuštati detalje (u opisu, izlaganju i sl.); detaljist, onaj koji vodi računa o detaljima (slikar d.).
detektiv (engleski detective, latinski: detegere otkriti) 1. Policijski djelatnik u civilu; istražitelj, inspektor. 2. Osoba koja istražuje određeni slučaj za račun pojedinca ili neke organizacije (privatni detektiv); za obavljanje detektivske djelatnosti potrebna mu je licenca.
devanagari, najrasprostranjenije pismo u Indiji, nastalo u XI. stoljeću od pisma nagari.
devastacija (latinski), pustošenje, uništavanje.
deverbativ, odglagolska izvedenica: imenica, pridjev ili glagol izveden od glagola.
deviza (francuski) 1. Mudra izreka koja služi kao životno načelo; geslo, krilatica, parola. 2. U heraldici parola, geslo na grbu ili zastavi. 3. Strana (konvertibilna) valuta. → devize
dezinformacija, namjerno netočno, lažno prikazivanje činjenica.
dezintegracija (francuski: des- od latinskog: dis- raz i integratio uspostava, obnova), proces suprotan integraciji: razaranje, rastvaranje cjeline. U psihologiji, dezintegriran tip, čovjek, kod kojega pojedine funkcije djeluju odvojeno, psihološka aktivnost je u većoj ili manjoj mjeri nesuvisla.
dezorijentacija (latinski, francuski) 1. Gubitak orijentacije. 2. Nemogućnost snalaženja u vremenu i prostoru; izgubljenost (može biti uzrokovana bolešću). 3. pren Kulturna dezorijentacija, moralna dezorijentacija.
Dežman, Ivan, hrvatski književnik i leksikograf (Rijeka, 6. V. 1841 – Zagreb, 24. X. 1873). Liječnik, saborski zastupnik i pisac. Pisao pjesme (Poletar, 1868), novele, putopise i popularne medicinske tekstove, a najznačajniji je… Nastavi čitati →