JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
DFJ (kratica od Demokratska Federativna Jugoslavija), službeni naziv Jugoslavije od II. zasjedanja AVNOJ-a 29. XI. 1943. do zasjedanja Ustavotvorne skupštine 29. XI. 1945.
Didak Pir (Didacus Pyrrhus Lusitanus; Iacobus Flavius Eborensis), portugalski i hrvatski humanist (Évora, 5. IV. 1517 – Dubrovnik, 16. V. 1599). Pravim imenom Isaia Koen. Potomak obitelji bogatih portugalskih Židova. Školovao se u Portugalu i Španjolskoj, odakle je… Nastavi čitati →
didojski jezici → ceski jezici
Diels, Hermann, njemački klasični filolog i filozof (Biebrich, 18. V. 1848 – Berlin-Dahlem, 4. VI. 1922). Proučavao antičku znanost i filozofiju; objavljivao kritička izdanja tekstova grčkih filozofa te grčke rječnike. Djela: Grčka misao; Počelo; Pjesnici i filozofi; Predsokratici: Fragmenti.
difamacija (latinski), klevetanje, blaćenje neke osobe u javnosti; objavljivanje u medijima glasina koje nekoga sramote.
diglosija (grčki), stanje u kojem u jednoj zajednici sužive dva jezika, ali je svaki od njih namijenjen svojoj upotrebi.
dignitet (latinski), ugled, dostojanstvo, čast, uzvišenost.
digram (grčki: dvoslov), dvostruki znak za jedan glas (npr. u hrvatskoj latinici lj, nj, dž).
digresija (latinski) 1. Zastranjivanje u govoru, odstupanje od osnovne misli, osnovnog predmeta razgovora. 2. Prividna udaljenost planeta od Sunca.
dijaboličan (grčki), vražji, đavolski, sotonski; paklenski, opak; bezbožan.
dijafora (grčki: retorika), ponavljanje iste riječi, ali u različitim značenjima.
dijak (novogrčki: sluga, pomoćnik, učenik vjerske škole), u srednjem i ranom novom vijeku naziv za klerika koji je na dvorovima vladara i velikaša obnašao službu dvorskog pisara (zvanog i gramatik i logofet) ili tome pisaru podređenog službenika. U srednjovjekovnim… Nastavi čitati →
dijakritički znakovi (grčki), znakovi koji se dodaju slovu radi razlikovanja (izgovornoga ili kojega inoga) od polaznoga slova. To mogu biti točke, kvačice, kružići, crtice i dr.
dijakronija (grčki: dia kroz, kronos vrijeme), raznovremenost; promatranje slijeda povijesnog razvoja kojega jezika kroz vrijeme, za razliku od sinkronije, koja promatra samo jedan vremenski presjek.
dijalekatska geografija, lingvistička disciplina koja se bavi proučavanjem lokalnih jezičnih razlika na određenim područjima.
dijalektizam, naziv za jezični element koji nije u široj upotrebi, u standardni jezik dospio iz kojega od govora ili dijalekata.
dijalektologija, grana lingvistike koja se bavi proučavanjem govora i narječja pojedinoga jezika.
dijametralan (grčki), oprečan, potpuno različit, suprotan.
