JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
dijasistem, naziv za sustav govora i narječja koja su genetski međusobno bliža.
dijegeza (grčki), pripovijedanje posredovano pripovjedačem ili likom.
dijereza (grčki) 1. Odijeljeno izgovaranje dvoglasa; znak za dijerezu u latinici je trema (dvije vodoravne točke) iznad drugog vokala (npr. poëta, aër). 2. U metrici, naziv za stanku, kod koje završavaju riječ i stopa zajedno.
dikcija (latinski), način izgovaranja glasova i riječi u govoru, pjevanju i recitiranju; njegovanje jasna i pravilna izgovora; osobito važno u javnom govoru.
diktat (latinski) 1. Tekst koji se govori da bi ga drugi zapisao (tzv. govorenje u pero); također, naziv takva zapisa. 2. pren Prisila, pritisak, zahtjev koji traži bezuvjetno izvršenje.
diler (engleski) 1. ekon Tvrtka koja trguje vrijednosnicama i pojedinac unutar nje koji obavlja takve njezine poslove. Diler kupuje i prodaje vrijednosnice u svoje ime i za svoj račun, te zarađuje na razlici između cijene po kojoj ih kupuje i… Nastavi čitati →
diletant (talijanski: dilettante ljubitelj), nestručnjak, čovjek koji se površno bavi nekim poslom, laik, amater; u XIX. stoljeću u pozitivnom smislu naziv za čovjeka koji se neprofesionalno, iz ljubavi i vlastita zadovoljstva bavi umjetnošću ili kojom drugom djelatnosti.
Dillmann, August, njemački orijentalist i teolog (Illingen, kraj Vaihingena, 25. IV. 1823 – Berlin, 4. VII. 1894). Proučavao etiopski jezik i kulturu; profesor u Tübingenu i Berlinu. Proučavao i objavio kataloge etiopskih kodeksa iz British… Nastavi čitati →
din (arapski) 1. Vjera, vjeroispovijest; ukupnost islamske religije i cjelokupnog uređenja načina života muslimana.
Diogenijan iz Herakleje, grčki leksikograf (Herakleja na Pontu, II. stoljeće). Na temelju Pamfilova rječnika sastavio alfabetskim redom rječnik grčkog jezika, manjeg opsega, namijenjen siromašnim studentima. Djelomice je sačuvana i njegova zbirka epigrama.
Dionizije Tračanin, grčki gramatičar i govornik iz Aleksandrije (?, 170. pr. Kr. – ?, 90. pr. Kr.). Sastavio najstariju sačuvanu gramatiku Gramatičko umijeće u kojoj je sistematizirao dotadašnja znanja o jeziku (učenje o akcentu, interpunkciji, glasovima, vrstama riječi, deklinaciji… Nastavi čitati →
diploma (grčki), svjedodžba o položenom završnom ispitu na sveučilištu ili visokom učilištu ili isprava kojom se svečano priznaje neki uspjeh, zasluga, članstvo. Prvotno naziv kod Grka za dvije povezane pločice na kojima je bio ispisan neki službeni spis. Poslije povelja… Nastavi čitati →
diptih (grčki: diptihos dvostruko složen) 1. U antici dvije spojene preklopive pločice od metala, drva, bjelokosti i sl.; iznutra premazane voskom na koje se pisalo stilom (latinski: stilus pisaljka). Često su diptisi s vanjske strane bili bogato urešeni reljefima, poglavito… Nastavi čitati →
direktan (latinski) 1. Izravan, neposredan, otvoren. 2. U gramatici, doslovno navođenje tuđih rečenica naziva se upravni ili direktni govor; direktni (izravni) objekt, objekt uz prijelazni glagol u akuzativu ili u genitivu koji se može zamijeniti akuzativom.
direktiva (latinski) 1. Smjernica, nalog, uputa. 2. polit Izravna naredba koju viši politički organ (ili pojedinac) daje onima nižim na hijerarhijskoj ljestvici.
diskontinuitet (latinski), prekid (u vremenskom slijedu, građi čega i sl.); isprekidanost; diskontinuiran, isprekidan, nepovezan.
diskrecija (latinski) 1. Obzirnost u ophođenju, govoru. 2. Tajnovitost, neodavanje nečije tajne; diskrecioni, koji se ravna prema vlastitom nahođenju.
dislokacija (francuski) 1. opć Razmještanje, razmicanje. 2. voj Raspored oružanih snaga na temelju nekog strateškog ili ratnog plana. 3. med Iščašenje. 4. geol Poremećaj geoloških slojeva zbog rasjedanja ili nabiranja tla.
distanca (latinski) 1. Udaljenost od čega u prostornom i vremenskom smislu; razmak. 2. Suzdržanost, nepristupačnost, rezerviranost u ponašanju; distancirati se, udaljiti se (npr. od prijatelja, nekog događaja); držati se na distanci, biti rezerviran prema kome, ne željeti se suviše približiti kome.
