JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
egzultacija (latinski), poigravanje, poskakivanje, klicanje, razdraganost.
ejektivni suglasnici (glotalni suglasnici, ejektivi, glotali), suglasnici koji se izgovaraju snažnim istiskivanjem zraka kroz laringealni otvor dok glotida ostaje zatvorena. Karakteristični su za neke afrazijske jezike (arapski, amharski itd.), kavkaske (npr. gruzijski, aphaski itd.), afričke i indijanske. Bilježe se s… Nastavi čitati →
ekavizam, naziv za preuzet ekavski oblik u jekavskim ili u ikavskim govorima ili u hrvatskom standardnom jeziku. Riječ prevejanac jest ekavizam, u odnosu na previjanac. Ekavizmom ne treba nazivati oblike u kojima se e pojavljuje po pravilima glasovnoga… Nastavi čitati →
ekavski govori, naziv za one govore štokavskoga narječja hrv.-srp. jezičnoga dijasistema u kojima se praslav. glas ě odrazio ugl. kao e (u nekim položajima kao i, npr. nisam < *něsmü). Također, naziv za takve čakavske govore hrv.… Nastavi čitati →
ekfonetska notacija, vrsta naglasne notacije bez naznake visine tonova, kojom se označavao svečan, recitativan način čitanja liturgijskih tekstova; nalazimo je u bizantskim rukopisima iz VIII–XV. st. Srodne oblike nalazimo u sirskim, armenskim i koptskim liturgijskim knjigama iz VI–XVI. st.
ekipa (francuski), skup ljudi na istom zadatku (sportska ekipa, radna ekipa, znanstvena ekipa); sastav, postava, vrsta, momčad, tim; prvotno je pojam označavao posadu broda (od staronordijskog skipa, opremiti brod).
ekipaža (francuski) 1. Raskošno opremljena kočija. 2. Posada broda, zrakoplova, tenka; ekipirati, opremiti potrepštinama; opskrbiti svim potrebnim.
eklatantan (francuski), očevidan, očit, zoran (eklatantan dokaz).
eklipsa (grčki), u gramatici keltskih jezika naziv za nazalizaciju početnoga glasa riječi poslije nekih riječi ili za određene fleksije. Po podrijetlu, prethodna je riječ završavala nazalom.
ekscentričan (latinski) 1. geom Koji nema zajedničkoga centra, koji se udaljuje od centra. 2. pren Čudan, nastran, koji znatno odstupa od norme, neuravnotežen.
ekscerpt (latinski), izvadak, bilješke iz nekog spisa ili knjige; pregled sadržaja nekog djela.
ekscitacija (latinski), nadraživanje, podraživanje; uzbuđivanje, izazivanje; ekscitativan, koji budi čuvstva, koji uzbuđuje.
ekshalacija (latinski), ishlapljivanje, isparivanje, ispuštanje plina ili pare (npr. ekshalacija vulkana).
eksklamacija (latinski), usklik, uzvik, povik, poklik.
ekskluzivan (latinski: isključiv), izniman, osobit, zatvoren, isključiv (ekskluzivno društvo, ekskluzivno pravo), nepopustljiv (ekskluzivno stajalište). Ekskluzivna reportaža, u novinarstvu, reportaža koju objavljuje samo jedan list/časopis ili koji drugi medij. U lingvistici, koji što isključuje, npr. ekskluzivna zamjenica 1. l. mn. znači… Nastavi čitati →
ekskurzija (latinski), putovanje, izlet sa stručnom, znanstvenom, kulturnom, sportskom ili zabavnom svrhom; učenička ekskurzija organizira se obično za grupe učenika u cilju boljeg obrazovanja; stručna ekskurzija za određene profesije radi stručnog usavršavanja.
ekspedicija (latinski), otprema, otpravljanje, slanje nekoga ili nečega; putovanje, pohod s određenom svrhom (znanstvena ekspedicija, istraživačka ekspedicija, spasilačka ekspedicija).
eksperiment (latinski) ili pokus, postupak izazivanja neke pojave u kontroliranim uvjetima, radi znanstvenih opažanja i istraživanja; može se ponavljati u različitim, promjenjivim uvjetima. Eksperiment je najvažnije metodičko pomagalo u kvalitativnim i egzaktno-kvantitativnim analizama; u svakoj znanosti ima specifične mogućnosti… Nastavi čitati →
ekspert (latinski), stručnjak; vještak, osoba koja izvodi ekspertizu.
ekspertiza (francuski), vještačenje; ispitivanje i davanje stručnog mišljenja o određenom predmetu koji zahtijeva specijalno stručno znanje (npr. liječnička ekspertiza, sudska ekspertiza, umjetnička ekspertiza). Ekspertizu ili vještačenje umjetničkog djela obavljaju visokokvalificirani stručnjaci da bi utvrdili autentičnost, autorstvo i vrijednost pojedinog… Nastavi čitati →
