JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
finesa (franc.) 1. Istančanost, uglađenost, profinjenost; osobitost. 2. Nijansa; malena, neznatna razlika u čemu.
finis (lat.), konac, kraj, svršetak; finis coronat (ili decorat) opus, konac djelo krasi; finis Poloniae, konac Poljske, riječi koje je navodno izgovorio teško ranjeni Kościuszko 10. X. 1794. kod Maciejowica.
Finka, Božidar, hrv. lingvist (Sali, Dugi otok,19. XII. 1925 – Zagreb, 17. V. 1999). Radio u Zavodu za hrv. jezik do 1994. Bavio se dijalektologijom i onomastikom, poviješću hrv. jezika, leksikografijom, hrv. standardnim jezikom. Djela:… Nastavi čitati →
firma (tal. od lat.) 1. Poduzeće, tvrtka; također naziv prodavaonice, radnje. 2. Kod katolika sakrament potvrde; krizma.
fiziografija (grč.), deskriptivni dio neke prir. znanosti; u užem smislu geomorfološki opis nekog područja.
fizionomija (grč.), opći izgled, crte i izraz lica; moralna f. karakter; crte koje određuju ličnost nekog čovjeka; pren koncepcija; opći dojam, oblik čega.
flagrantan (lat.), očit, vidljiv; nesumnjiv, nedvojben.
flambiranje (franc.), način pripremanja određenih jela pred gostom, kada se na kraju jelo prelije nekim jakim alkoholnim pićem (obično konjakom) i zapali.
flegma (grč.) 1. Prema Hipokratu, jedan od tjelesnih sokova (sluz); ako prevladava u organizmu, dovodi do flegmatičnoga temperamenta. 2. pren Mirnoća, ravnodušnost, hladnokrvnost; flegmatičan, koji je hladnokrvan, koga je teško razdražiti; flegmatik.
fleksija (lat.) 1. Promjena riječi, zajednički naziv za sklanjanje (deklinacija) i sprezanje (konjugacija). 2. med Pregibanje.
flektivni jezici, tip jezika u kojima za izražavanje gramatičkih kategorija služi većinom fleksija, što je promjena pri kojoj riječ mijenja oblik ostajući u istoj kategoriji. Za hrvatski i druge jezike, fleksija (promjena, mijenjanje) imenskih riječi (imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva)… Nastavi čitati →
flert (engl. flirt), udvaranje radi zabave, koketiranje; površna, kratkotrajna ljubavna veza.
florilegij (lat. prema grč. florilegus berač cvijeća), antologija, os. ant. autora.
Florinski, Timofej Dimitrijevič, rus. slavist (Sankt Peterburg, 28. X. 1854 – Kijev, 15. VIII. 1920). Sveučilišni prof. u Kijevu. Proučavao povijest juž. Slavena: Južni Slaveni i Bizant u drugoj četvrtini XIV. st.
Florschütz, Josip, hrvatski jezikoslovac i skladatelj (Osijek, 8. III. 1864 – Zagreb, 22. IX. 1916). Studirao slavistiku, germanistiku i indoeuropeistiku u Beču i Leipzigu, usporedno i glazbu na Konzervatoriju u Beču. Godine 1901. habilitirao se… Nastavi čitati →
floskula (lat.), otrcana tvrdnja, šuplja fraza; smicalica, laž. Prvotno značila biran izraz, ukras govora.
flower-power (engl. moć cvijeća), pojam koji su uveli hipiji; cvijeće kao izraz otpora protiv postojećeg društva i kao simbol humanijeg svijeta.
fluid (lat.) 1. Ono što teče; tekućina; tekuća ili plinovita tvar. 2. pren Neobjašnjiva privlačnost; strujanje koje dolazi od neke osobe ili predmeta; fluidan 1. Tekući, koji teče. 2. pren Neodrediv, nejasan, neobjašnjiv.
fluks (lat.) 1. Protok, tok, strujanje čestica kroz neki presjek. 2. Sredstvo za sniženje temp. tališta.
fluktuacija (lat.) 1. Strujanje vode; promjena u toku (pritjecanje i otjecanje, nastajanje valova). 2. ekon Mijenjanje, promjenjivost u stanju i broju (f. radne snage).